Zašto se nekim rasama pasa podrezuju repovi ?

Činjenica da mnogi uzgajivači pasa još uvijek podrezuju repove svojih pedigrejskih pasa, iako to izaziva ljutito protivljenje sve većeg broja kritičara, iziskuje objašnjenje. Tko je prvi počeo prakticirati ovaj čudan postupak i zašto se ovakvo sakaćenje pasa smatralo potrebnim ili poželjnim ?
U prvom redu treba objasniti što je zapravo podrezivanje repa psa? To je kirurška amputacija čitavog repa ili jednog njegovog dijela. Ova se operacija obično obavlja kad štene ima četiri dana. Koža koja pokriva rep čvrsto se uhvati iznad mjesta gdje će se podrezati rep i onda povuče prema tijelu psa. Što se time postiže? Postiže se to da nakon operacije ostane mali višak kože kojim se zatvori bartljak. To smanjuje krvarenje i ujedno ubrzava ozdravljenje. Nakon podrezivanja repa štene se vraća kuji, koja poliže batrljak i onda nastavi dojiti mladunčad. Veoma rijetko štenad ugiba od šoka ili od prevelikog krvarenja. Većina preživit i uskoro opet siše kao da nije ništa dogodilo.
Procjenjuje se da su se u posljednje vrijeme u Engleskoj svake godine podrezivali repovi oko 50.000 pasa unatoč protestima s nekoliko strana. Protestiraju: Kraljevsko društvo za zaštitu životinja, koje vodi kampanju da se ova operacija zakonski zabrani; Kraljevsko veterinarsko udruženje, koje smatra podrezivanje repa "neopravdanim sakaćenjem"; Vijeće Europske zajednice (Europski parlament), koje zahtjeva da se zabrane sve operacije na psima kojima nije svrha liječenje; britanska vlada koja podržava stav Vijeća Europske zajednice. U pitanju je više od četrdeset rasa pasa – od ogromnog engleskog ovčara do sitnog jorkširskog terijera.
Kao razlog kojim uzgajivači pasa nastoje opravdati ovaj postupak, koji je još 1802. godine bio nazvan "barbarskim", navodi se tvrdnja da je podrezivanje repa potrebno radi poštivanja standarda koji se primjenjuju na natjecanjima pasa u ljepoti i da psi nekih rasa, koji bi se pojavili na nekoj izložbi s nepodrezanim repom, ne bi imali nikakve izglede da budu proglašeni šampionima. Pod najnovijim pritiskom javnosti jedan funkcioner Kinološkog društva Velike Britanije (Kennel Club) nedavno je javno izjavio da odluku o podrezivanju repa treba da donose sami vlasnici potpuno slobodno i da niti jedan pas ne bi smio dobiti negativne poene ako se na nekoj izložbi ili natjecanju pojavi s kompletnim repom, bez obzira na tradicionalne standarde. To znači da uobičajena opravdanja koja se pozivaju na modu, standarde i ljepotu i tom slično više namaju službenu podršku. Pristaše podrezivanja ostali su tako nasukani, pa posežu za drugim argumentima upornog podrezivanja repa. U jednoj javnoj televizijskoj debati o tome, dvojica uzgajivača iznijeli su mišljenje da je podrezivanje repa potrebno da psi sačuvaju neoštećen rep ako se kasnije potuku. To je kao tvrdnja da bi ljudima trebalo amputirati noge da kasnije ne bi patili od žuljeva ili kurjih očiju.
Još jedan argument za podrezivanje repa je tvrdnja da je ono potrebno ranim psima zato da ne oštete rep dok se provlače kroz gustiš. Jedan je veterinar nazvao ovu izliku "do neba vapajućom glupošću". Međutim ova tvrdnja ima iza sebe dugu povijest. U prošlosti, dok su psi još morali raditi, općenito se tvrdilo da je za radne pse dobro ako imaju podrezan rep. Tako se tvrdilo da je za terijere korisno da imaju podrezan rep, jer u takvoj situaciji postoji manja opasnost da će ih za rep ugristi štakori koje tamane. I to je puka tlapnja, ali tlapnja koja se godinama nije osporavala.
Budući da su nekad radni psi bili oslobođeni plaćanja takse koja se plaćala za sportske pse, nekim jadnim životinjama bili su podrezani repovi samo zato da bi se izbjeglo plaćanje te takse. U vrijeme kada je ovaj postupak bio široko rasprostranjen, gotovo svako selo imalo je vlastitog "podrezivača repova", koji je, za mali honorar, obavljao taj posao tako da bi zubima odgrizao komad repa jednog šteneta.
Teško je dokučiti kako je nekom mogla pasti na pamet šašava ideja da se psima amputiraju repovi. Kako je uopće došlo do te ideje? Većina onih koji o tome pišu kažu da se porijeklo ovog običaja "izgubilo u magli drevne prošlosti". Na svu sreću to naprosto nije točno. Istraživači koji su tragali za najstarijom knjigom o psima otkrili su da ju je napisao rimski agronom Columella, koji je živio u prvom vijeku naše ere. On je u svojoj knjizi iznio uputstvo da štenadi koja ima četrdeset dana treba odrezati rep da bi se tako zaštitila od bjesnoće. Ova neobična mjera predostrožnosti temeljila se na zabludi da bjesnoću izazivaju crvi koji žive u tijelu psa. Ako se psu odreže rep i ako se s batrljka skine koža, ostaju iz batrljka viriti mišići repa koji izgledaju kao nakupina bijelih crva.
Upravo su zbog toga u slijedećim stoljećima ostali bez repa milijuni pasa. Tokom vremena pojavila su se nova pravdanja za podrezivanje repova kao zamjena za to prvo objašnjenje, ali se u međuvremenu običaj podrezivanja duboko ukorijenio. Kao mnoge druge tradicije ova je tradicija bila dovoljno snažna da nadživii svoju prvobitnu svrhu.
Negativni aspekti podrezivanja repova više su nego očigledni. Naime, podrezivanjem repa oštećuje se jedan važan sistem psećeg signaliziranja, koji igra životno važnu ulogu u susretima pasa. Ako tome dodamo okrutnost same operacije postaje nam potpuno jasno zašto se danas poduzimaju tako odlučni napori da se donesu zakoni koji bi zabranili ovaj praznovjerni potupak začet još u dalekoj prošlosti staroga Rima.