Zašto pojnteri pokazuju ?

Pojnter (pointer) je specijalna rasa lovačkog psa koji lovi pomoću njuha. Kad na taj način prinađe skrivenu lovinu, pojnter se zaustavi, ukoči se kao da je od leda i zauzme čudnu pozu "pokazivanja". Spusti glavu i ispruži vrat prema naprijed. Ukočeni rep ispruži prema natrag u vodoravnom položaju. Jednu od prednjih nogu drži u zraku, kao da se ukočila između dva koraka. Stojeći potpuno nepomično, kao kip, pojnter može ostati u toj pozi veoma dugo. Samo lagano podrhtavanje, pogotovo repa, odaje njegovu silnu uzbuđenost i napetost.
Tvrdi se da je jedan pojnter ostao u ovoj pozi nekoliko sati, ali u normalnim okolnostima njegovi ljudski pratioci brzo "razbiju čar" pucajući na lovinu (ptice) kad ona izleti iz skrovišta. To oslobađa psa poze koju je zauzeo i on može nastaviti traganje njuhom.
Ponekad se istovremeno upotrebljavaju dva pojntera zaposleni kao tim, ekipa. Jedan pas može položajem tijela i glave pokazati smjer u kojem se nalazi lovina, ali ne može pokazati udaljenost do lovine. Dva psa, fiksirajući istu lovinu iz dva smjera, daju lovcima koordinate pomoću kojih oni mogu točno locirati mjesto gdje se nalazi lovina.
Ponašanje pojntera u lovu doima se jako artificijelnim , umjetnim putem uzgojeno, ali ono to nije. Kad vukovi nanjuše lovinu, vodeći članovi čopora također se ukoče na mjestu i položajem tijela pokazuju smjer u kojem se nalazi lovina. Drugi vukovi ih oponašaju i pokušavaju uhvatiti miris lovine. Slijedi kratka pauza, koja traje sve dok svaki vuk nije uhvatio smjer iz kojeg dolazi miris lovine, a zatim dolazi slijedeća faza lova. Upravo to zastajanje u lovu danas oponašaju pojnteri. Jedna čudna razlika između ponašanja vukova i ponašanja pojntera sastoji se u tome da psi mogu dugo ostati nepomični, a vukovi ne mogu. Rezultat selekcioniranja nije "pokazivanje" kao takvo nego produžavanje spomenute poze.
Seteri se ponašaju slično kao pojnteri, s tom razlikom što kad nanjuše divljač oni sjednu, a ne stoje, okrenuti prema njoj. Engleski naziv njihove rase setter zapravo je potekao od riječi sitter (sjedač).
Ponašanje setera doima se kao da se razvilo iz vučje taktike postavljanja zasjede, a ne iz taktike ili poze "pokazivanja". U jednoj fazi vučjeg lova jedan vuk prestigne i zaobiđe lovinu, sjedne onda na zemlju i čeka da je drugi vukovi dotjeraju do njega. Izgleda da su seteri u stanovitom smislu riječi "proširili" ovaj element vučjeg lova i učinili ga svojim specijalitetom.
Retriveri* trče za ustrijeljenom divljači i donose je lovcu. Čini se da tako zapravo oponašaju još jedan element vučjeg lova. Naime divlji vukovi vraćaju se u brlog donoseći hranu vučicama koje su okotile mladunčad, ili vučićima koji su još tako mali da ne mogu sudjelovati u lovu. Ovu urođenu sklonost pomaganja drugim članovima čopora, pripadnicima vlastite porodice, iskoristili su uzgajivači pasa i selekcijom uzgojili nesebične retrivere današnjeg tipa.
Ova ista akcija vraćanja u brlog s hranom za mladunčad predstavlja temelj najomiljenije pseće igre, donošenja bačenog štapa ili lopte.



*Naziv retriver znači na engleskom jeziku – pas koji aportira tj. donosi (naročito iz vode) pogođenu divljač.