Zašto kuja i mužjak za vrijeme i nakon spolnog čina "postanu" zapetljani ?

Jedno od najneobičnijih obilježja pseće seksualnosti je "vezanje" mužjaka i ženke. Nakon što mužjak uzjaši ženku i izvrši nekoliko pokreta parenja, on više ne može izvući svoje spolovilo iz njezine vagine. Par se doima kao da su okovani jedno za drugo. Čak ako se trzaju ne mogu se osloboditi. Ostaju tako bespomoćno "vezani" neko vrijeme, dok se napokon ipak ne razdvoje, poližu svaki svoje genitalije i zatim opuste.
Stručnjaci za pse godinama su razbijali glavu o svrsi ovog čudnog elementa psećeg parenja. Neki su iskreno priznali da to ne mogu shvatiti i objasniti. Drugi su, radije nego da priznaju poraz, iznosili kojekave hipoteze. Prije nego što pokušamo objasniti potrebno je pomnije razmotriti što se zapravo zbiva kad se pare mužjak i ženka.
Nakon što ženka signalizira mužjaku da je uzjaši, on ju čvrsto zgrabi prednjim nogama i pokušava ugurati svoj penis u njezinu vaginu. U toj fazi penis je još u stanju polovične erekcije. Mužjak izvrši nekoliko žestokih kretnji parenja i napokon uspije ugurati penis u vaginu. Dok čvrsto drži ženku prednjim nogama on prislanja svoj grudni koš i ponekad donji dio njuške na njezinu stražnjicu. Ona stoji nepomično, s repom pomaknutim u stranu, što olakšava ulazak penisa.
Mužjak tada započinje veoma karakteritične pokrete stražnjih nogu njišući stražnji dio tijela amo-tamo. Na taj način postiže da njegov penis prodire sve dublje u vaginu. Na samom korijenu penisa nalazi se nabreklina nazvana bulbus glandis i kad i ona uđe u vaginu ženke počinje se nadimati i jako nabrekne. Od tog trenutka penis se nalazi u stanju pune erekcije, a istovremeno se vagina ženke jako stisne. Djelujući zajedno te dvije radnje stvaraju snažan "čep" ili sponu. Nakon što se to dogodi, mužjak izvrši još samo nekoliko pokreta parenja i onda odmah ejakulira.
Odmah nakon toga mužjak obično "siđe" sa ženke tako da spusti prednje noge na zemlju kraj njezina tijela. Budući da su njihovi spolni organi i dalje vezani, to stavlja mužjaka u čudnu svinutu pozu. On to ispravlja tako da jednu od svojih stažnjih nogu prebaci preko njezina leđa i zatim se okrene u smjeru suprotnom od nje, pa tako najzad stoje vezani jedno s drugim, ali okrenuti u suprotnim smjerovima. U tom položaju mogu ostati do kraja "zavezanosti" ili se počnu otimati. Ženki može pasti na pamet da naprosto ode s poprišta. Mužjak će se tome oduprijeti i tada može doći do zavijanja i cvileža. Ako se netko treći umiješa i pokuša ih razdvojiti, oni mogu oboje pasti na zemlju u pokušaju da se razdvoje, ali im to obično ne uspijeva. Iako jedno drugom zadaju veliku bol dok se tako pokušavaju osloboditi, nema dokaza da to može nanijeti bilo kakvu trajniju štetu njihovim genitalijama.
Stručnjaci se ne slažu u tome kako dugo traje ovakva povezanost. Pet minuta je jedno od najkraćih zabilježenih vremena, ali je trajanje povezanosti obično mnogo duže: 15, 20, 25, 36, 45, 75, pa čak i 120 minuta. Čini se da povezanost obično traje otprilike 20 – 30 minuta, a veće trajanje je prilično rijetko. Povezanost prestaje kad popusti mužjakova erekcija, pa on tada napokon može izvući penis.
Eto, tako to izgleda, a sada ćemo vam opisati neka od ranijih objašnjenja ove pojave. Prema prvom od tih objašnjenja povezanost bi imala služiti da se pojača emocionalna privlačnost mužjaka i ženke. Tu se polazilo od premise da produžavanje spolnog čina ima kao posljedicu jačanje njegove personalnosti, a to pomaže stvaranju veze para. Točno je da mužjak i ženka, ako im se to omogući postaju prisniji nakon parenja, ali je teško zamisliti da bi bolna povezanost nakon spolnog akta mogla pojačati emocionalnu vezu kuje i mužjaka. To je teoretski moguće, ali malo vjerojatno.
Prema drugoj teoriji ovakvo povezivanje čini spolni akt mužjaku ugodnijim. Vjerojatno je da takvo objašnjenje može poteći samo od ljudi naviklih na organizirane "brakove iz interesa" između iskusnih mužjaka za parenje i kuja s pedigreom, koji su odvojeni od drugih pasa i smiruju ih njihovi vlasnici. U takvim okolnotima mužjak i ženka naprosto mirno stoje jedno uz drugo sve dok ona veza ne popusti, pa pobuđuju dojam da se odmaraju. U prirodnijim okolnostima, kada se radi o divljim psima, o psima skitnicama što žive na ulici i pare se po parkovima, ili o vukovima, spomenuta je povezanost obično sve prije nego mirna i pobuđuje dojam da se obje životinje muče.
Prema trećem, najčudnijem objašnjenju, radi se o obrambenom aranžmanu, koji daje paru koji se pari zube na obje strane, što im može dobro poslužiti ako se pokuša umiješati neka treća životinja. Svatko tko je imao priliku vidjeti tu pojavu u vučjem čoporu mora shvatiti da je "povezani mužjak u jako ranjivoj situaciji, između ostalog i zbog toga što ne postoji gotovo nikakva kooperacija između njegovih kretnji i kretnji ženke.
Prema četvrtoj teoriji povezanost sprečava da sjeme iscuri iz ženkine vagine. Međutim, zašto bi ženka bila tako loše konstruirana za prihvaćanje i zadržavanje sperme nije objašnjeno.
Jedino prihvatljivo objašnjenje poteklo je iz nedavnih eksperimenata na polju umjetne oplodnje. Zahvaljujući tome mi danas točno znamo što se događa unutar reproduktivnih sistema mužjaka i ženke koji se pare. Umjesto da samo jedanput izbaci sjeme kao što to rade ljudi, mužjak ejakulira u tri međusobno odvojene faze. Prva faza ejakuliranja traje od trideset do pedeset sekunda. Ovaj prvi ejakulat je čista tekućina bez sperme. U drugoj fazi ejakuliranja, koja traje od pedeset do devedeset sekunda, ejakulat je gusta i bijela tekućina, koja sadrži 1.250.000 spermatozoida. U trećoj i konačnoj fazi ejakuliranja mužjak izbaci mnogo veću količinu ejakulata, koji je sada ponovno bistra tekućina bez spermatozoida. To je izlučevina žlijezde prostate i traje dokle god traje ona povezanost. Prema tome očito je da je zadaća ove povezanosti da se mužjaku dade dovoljno vremena da izbaci taj zadnji ejakulat, koji ispuni ženkin reproduktivni trakt i aktivira tamo odloženu spremu.
Tako danas napokon znamo tajnu ove "povezanosti". Ona ne predstavlja nešto što slijedi nakon ejakulacije, nego nešto što prati ejakulaciju. Budući da ljudska ejakulacija traje tako kratko, stvorili smo pogrešan zaključak da tako kratko traje i ejakulacija psa. Ideja da pas ejakulira pola sata nama je čudna. Nema sumnje da je teško shvatiti zašto je proces pseće oplodnje tako nezgrapan i tako dugotrajan. Međutim o nezgrapnosti nema ni govora, barem što se tiče rezultata. Povezanost je potrebna zato da bi spematozoidi mogli obaviti svoj posao.