Kako se ponaša pas koji se nalazi na vrhu "hijerarhije" ?

Najveći dio ponašanja što ga ljudi zapažaju kod svojih pasa je prijateljsko ili podložno ponašanje. To je tako zato što su ljudski članovi "čopora" ujedno njegovi dominantni članovi. Međutim kad nekolko pasa živi zajedno moguće je promatrati kako "glavni pas" postupa s onima koji su mu podređeni.
Ako neki podređeni pas pokuša osporiti dominaciju psu koji je na hijerarhijskoj ljestvici iznad njega, dominantni pas će mu "uputiti" sasvim određenu prijetnju pokušavajući da tako ukroti "bezobraznog" nametnika. Ta se prijetnja sastoji uglavnom od dvaju elemenata: zauzevši određenu "pozu" dominantni pas stvara dojam da je veći i jači nego što je doista i demonstrira svoju spremnost da jurne u napad ako se to pokaže potrebnim. U pravilu je to sasvim dovoljno da prestraši rivala i da se ovaj povuče. Prijetnja je zazdana od deset karakterističnih elemenata od kojih svaki predstavlja poseban signal protivniku :

1. Zubi se iskeze tako da se gornja usna povuče prema gore, a donja prema dolje. Na taj se način ogole očnjaci i sjekutići, i daje na znanje da je njihov vlasnik spreman da ugrize protivnika.

2. Gubica se razjapi, što daje na znaje da je pas koji prijeti spreman da ugrize protivnika.

3. Uglovi usta povuku se prema naprijed. Ta je grimasa suprotnost prijaznoj grimasi sličnoj smješku koja se stvara tako da se uglovi usta povuku prema natrag, prema ušima. Ovaj element prijetnje daje na znanje protivniku da pas koji prijeti nije ni prijateljski rapoložen, ni spreman za igru, niti podložan.

4. Uši se usprave i okrenu prema naprijed. Čak i psi s dugim "klempavim" ušima pokušavaju uspraviti uši, što im obično ne uspijeva. Ovakav položaj ušiju daje na znanje protivniku da je pas koji je svoje uši načulio, budan i pažljivo osluškuje "protivnika" da bi čuo čak i najmanji zvuk straha ili agresivnosti. Ovaj položaj ušiju pokazuje još nešto, da je agresor toliko siguran u sebe i u svoju nadmoćnost da ne osjeća nikakvu potrebu da zaštiti uši priljubivši ih uz glavu.

Sve su ovo grimase njuške i glave, kojima se izražava prijetnja. Međutim takve signale emitiraju i drugi dijelovi tijela:

5. Rep se drži uspravno što je sušta suprotnost "pokornom" položaju repa uvučenog među noge. Ovaj uzdignuti položaj repa otkriva analnu zonu i njezine specijalne mirise. Ti mirisi identificiraju vlasnika repa (dok pas koji je uvukao rep među noge zapravo daje na znanje "s kim ima posla".

Dominantni pas istovremeno izražava prijetnju na taj način da stvara dojam da je veći i krupniji nego što je u stvari:

6. Oko ramena, na leđima i na stražnjici svaki pas ima specijalne dlake koje se lako nakostriješe. Njihovo nakostrešivanje stupa u akciju kad prijetnja postane najintenzivnija.

7. Istovremeno se ispruže noge i tijelo odjednom izgleda masivnije i snažnije nego što je u stvari.

8. Prijetnja se pojačava intenzivnim piljenjem ravno u oči protivnika.

9. Pas koji prijeti glasa se dubokim muklim režanjem.

10. Tijelo je tako napeto da okomito ispruženi rep podrhtava.

Ovakav prizor je sasvim dovoljan da većinu rivala natjera na povlačenje i bijeg. Zbiva se prilikom ozbiljnijih konfrontacija, kad dominanti pas ima dojam da protivnik upućuje ozbiljan izazov njegovom visokom statusu. U drugim prilikama, kad je raspoloženje dominantnog psa opuštenije, on ponekad podsjeti protivnika na svoju nadmoćnu snagu posluživši se nekim drugim pozama. Jedan od ovakvih rituala sastoji se u tome da dominantni pas priđe slabijem psu koji stoji ili leži. Dominantni pas prekorači podređenog psa i stoji neko vrijeme iznad njega, kao da tako želi zaustaviti i spriječiti njegov bijeg, i kao da mu hoće dati na znanje: "Kontroliram svoje pokrete"! ili možda na njega "uzjahati" tako da postavi svoje prednje noge na njegova leđa ili ramena. To je inače prvi pokret seksualnog uzjahivanja ženke, ali se ovdje upotrebljava u potpuno neseksualnom kontekstu.
Postoje i neki drugi načini kako dominantni pas daje podređenim psima na znanje tko je "gazda". Jedan takav način je prijetnja skokom, a drugi prijetnja zasjedom. Prvi način sastoji se u tome da dominantna životinja izvrši pokret kao da će skočiti na protivnika, ali ne izvrši kompletan skok nego samo pripremu za njega. Prijetnja zasjedom vrši se tako da dominantni pas čučne na zemlju, kao da čuči u zasjedi, ali se tako postavi da ga protivnik može lako vijdeti. U oba slučaja podređeni pas brzo i lako shvati poruku koja mu je upućena i onda postupi u skladu s njom.
Sve ove prijetnje podsjećaju inferiorne pse na visoki status "glavnog" psa, a njegov status "šefa" i "gazde" čopora. Međutim ako neka skupina pasa stalno živi zajedno, dominantni pas ne mora često vršiti takve prijetnje. Stvar je naprosto u tome da su najveći dio vremena odnosi unutar skupine veoma organizirani i prijateljski. U životinjskoj vrsti u kojoj je kooperativni lov ključ uspješne evolucije od bitne je važnosti da glavni psi (ili glavni vukovi) ne tlače previše svoje podređene.

Ako se ne varam, čak ni ljudi ne bi smjeli piljiti psu u oči (određenim intenzitetom) jer mu to inače označava prijetnju, a ako sam dobro shvatio iz teme, u pravu sam.

Jako dobro... stvarno si daješ truda oko svega ovoga... Kada bi znao još kako te nagraditi...

Hi hi,