Zašto mali psi grizu papuče ?

Mnogi vlasnici pasa otkriju na svoju veliku žalost da starija štenad prolazi kroz fazu u kojoj postaje osobito destruktivna. Najčešće mete su papuče i rukavice, ali mogu stradati i dječje igračke, novine, časopisi, čak i pošta koju je poštar ostavio na otiraču pred vratima. Osim što grizu i žvaču te predmete, psići ih često žestoko tresu kao da ih žele "ubiti". Novine se rastrgaju na sitne komade kao da su mrtve ptice kojima treba očerupati perje. Neki vlasnici pasa otkrili su da psi obično rastrgaju zanimljiva osobna pisma dok račune ostavljaju netaknute. (Ovo nije šala. Računi obično stižu u smeđim omotnicama, koje psima manje upadaju u oči nego bijele omotnice za osobna pisma).
Ovdje dolazi do izražaja nekoliko obilježja psećeg djetinjstva. Prvo, radi se o pukoj želji za igrom. Štenad koja raste tako je "programirana" da istražuje sve što se nađe u njenom okolišu. U divljini su psi oportunisti i ako žele opstati, ako se žele održati u životu, moraju steći široko poznavanje svih stvari i predmeta što se nalaze u njihovom svijetu. Egzistencija domaćih pasa je mnogo sigurnija, ali su izgubili veoma malo od onog što su naslijedili od svojih predaka.
U drugom redu radi se o problemu izbijanja zubi. Odraslo zubalo pas dobiva između četvrtog i šestog mjeseca života i tada osjeća veću potrebu da grize i žvače tvrde predmete, da bi tako pomogao novim zubima da se probiju na površinu i narastu. U tom pogledu je mekana komercijalna hrana neupotrebljiva. Ako se malom psu ne daje dovoljno tvrda jela koja mora prožvakati, prije nego što će ih progutati, on će potražiti druge predmete, za njega prihvatljive u tom pogledu, ali neprihvatljive za čovjeka.
Treće, u životu šteneta koje raste javlja se tzv. predlovna faza. Ona nastupa kad je štene već dovoljno veliko da bi ga zanimao lov na plijen, ali nije dovoljno brzo i spretno da bilo što ulovi. To je vrijeme kada je dobra ishrana naročito važna, pa zato u divljini odrasle životinje donose kući velike komade mesa za mlade. Zato je faza "starijeg djetinjstva" razdoblje u kojem "veliki psi" (ljudi – vlasnici) ostavljaju na podu ili na zemlji razne tvrde predmete da bi ih mali psi mogli žvakati. Ako to uzmemo u obzir moramo zaključiti da je posve prirodno, i nipošto "zločesto", ako neki mladi pas papuču na tepihu ili kakav zamotak na otiraču za noge pred kućnim vratima smatra dobrodošlim poklonom starijih članova skupine. Ako takav mladi pas bude izgrđen ili na drugi način kažnjen zbog toga što je prožvakao neku papuču, to ga mora iznenaditi i povrijediti, jer on smatra da se trudio da se što bolje prilagodi svom ljudskom "čoporu".