Jedna slavna američka dreserka pasa izazvala je gromki smijeh gledalaca u studiju kad je u jednoj emisiji izjavila da je izvanredno važno češati "muške" među nogama. Nije naravno mislila na dvonoge, ljudske mužjake, nego je govorila o najboljem načinu da se smiri psa. Ustvari postoji sedam načina prijateljskog fizičkog kontakta sa psima, a iza nekih se kriju zanimljivi i intrigantni faktori.
Češanje grudnog koša psa mužjaka, između prednjih nogu, za psa je izvanredno ugodno. Razlog tome nije teško otkriti. Kad se pas popne na ženku u toku spolnog akta i vrši pokrete pelvisa, utjerujući spolovilo u njezinu vaginu, njegov se grudni koš ritmički tare o njezina leđa. Ako ga na tom mjestu češemo, automatski izazivamo sličan užitak u njegovom mozgu. Zato je ovaj oblik fizičkog kontakta naročito koristan i djelotvoran kad želimo pohvaliti nekog psa mužjaka.
Češanje ili škakljanje iza ušiju također donosi psima užitak. I to ima seksualnu podlogu, jer je lizanje, grickanje i njuškanje zone iza ušiju dio ljubavne predigre.
Nježno i lagano gurkanje psa od sebe također ga jako ubuđuje, ako je sklon igri. Tu se radi o tome da zapravo ne znajući sudjelujemo u psećoj igri. Pas koji je željan igre, čim smo ga tako odgurnuli od sebe, skoči naprijed (odnosno skoči natrag prema nama) pokazujući tako želju da ga opet odgurnemo. Ta igra može se nastavljati i često se pretvara u lažno ujedanje: pas gricka našu ruku ili dozvoljava da ga rukama zgrabimo za čeljusti. Ukoliko su i naše i njegove kretnje dovoljno blage i nježne, ova interakcija služi pojačanju emocionalne veze između čovjeka i psa upravo kao u igri štenadi. Glađenje psa vjerojatno je najčešći oblik fizičkog kontakta između psa i njegova gospodara. Za nas glađenje ima posebno značenje, jer se radi o radnji koju primjenjujemo kad grlimo i mazimo ljubljene pripadnike naše vlastite vrste. Zato glađenje psa po leđima podsvjesno stvara u nama osjećaj intimniosti s veoma bliskim i prisnim prijateljem. Pas to doživljava na drugi način. Ako se uzme u obzir da psi ne glade jedni druge, postavlja se pitanje što glađenje zapravo znači za njih. Po svemu se čini da to oni tumače i doživljavaju kao "gurkanje" u igri. A gurkanje je nešto što mladunci čine gurkajući svojim njuškicama trbuh majke dok sisaju i što podređeni psi čine onima koji stoje iznad njih na psećoj hijerahijskoj ljestvici. Zato je sasvim sigurno da je ovaj tip fizičkog kontakta psima jako ugodan. Oni ga možda tumače kao znak našeg potčinjavanja njima, ali to vjerojatno nije točno već nešto drugo: znajući dobro da smo mi dominantni članovi njihova "čopora" oni to tumače kao čin bodrenja. Kad pas koji stoji visoko na hijerarhijskoj ljestvici želi umiriti one koji su mu inferiorni, on im se ponekad približi u lažno podložnoj pozi, da bi tako smirio strah što ga oni osjećaju prema njemu. Vjerojatno psi na isti način doživljavaju naše glađenje.
Psi s dugom svilenastom dlakom ponekad traže da ih gladimo umjesto da ih tapšemo kao da nisu psi nego mačke. Ova aktivnost ima manje djelovanje, ali nježno glađenje po leđima možda podsjeća psa na djetinjstvo s majkom, na vrijeme kada je bio malo štene i kad ga je majka lizala svojim dugačkim jezikom.
Djeca vole uzimati pse u naručje ili ih nositi, i psi to naročito "strpljivo" i rado podnose. Oni tako rado i spremno prihvaćajju ovakav tip kontakta zato što ih on podsjeća na vrijeme kada su bili štenad, kada su neprestalno ležali priljubljeni jedni uz druge da im bude toplije i da se osjećaju sigurni, i kada ih je majka obavijala svojim velikim tijelom.
Još nešto, i to posljednje. Mnogi psi uživaju kad im njihovi ljudski gospodari trljaju bočni dio glave, pogotovo uzduž čeljusti. Takvim kontaktom čovjek pruža psu glađenje koje pas često pruža samom sebi. Psi koje iritiraju neka mjesta uz njušku odnosno na samoj njuški, pogotovo uz zube, rado trljaju bočne dijelove glave na oštrim rubovima namještaja. Ako im to radi njihov ljudski gospodar oni to cijene.
Nešto što psi ne vole je kupanje sa sapunom ili šamponom i trljanje ručnikom. To je
ono što često moraju podnijeti izložbeni psi. Kupanje i pranje dlake, koje traje satima, predstavlja nešto što pas naprosto ne može shvatiti. Takvim timarenjem prelaze se granice koje prirodno timarenje ima u životinjskom svijetu. Međutim, budući da u ljudskom svijetu u kojem žive, psi imaju podređeni status, ne preostaje im drugo nego da to podnose isto onako stoički kao što bi podnijeli da ih šikanira kakav njima nadređen pas. Ljudi doista mogu biti sretni što imaju kao prijatelja i pratioca pripadnike jedne tako uslužne druželjubive vrste.