ZOOMANIA


 
Početna stranicaPočetna stranica  FAQFAQ  PretraľnikPretraľnik  RegistracijaRegistracija  ČlanstvoČlanstvo  Korisničke grupeKorisničke grupe  LoginLogin  

Share | 
 

 Zašto psi dižu stražnju nogu ?

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Autor/icaPoruka
Felix
Junior
Junior


Broj postova : 226
Location :
Registration date : 28.01.2008

PostajNaslov: Zašto psi dižu stražnju nogu ?   uto vel 19, 2008 12:40 am

Danas nema čovjeka koji ne bi znao da je za psa mužjaka uriniranje više od pukog eliminiranja, izbacivanja otpadnih tvari iz tijela. Kad god pse vodimo na šetnju , ono što ih najviše zanima i što je u samom fokusu njihove pažnje je "čitanje" kemijskih poruka što ih po stupovima i zidovima na njihovu teritoriju, mokreći ostavljaju drugi mužjaci. Svaki stup, svaki panj, svaki stup za bacanje pisama pas uzbuđeno onjuši s velikom koncentracijom. A onda, nakon što pažljivo "pročita" poruku mirisom koji je tamo našao, on ostavi na istom mjestu vlastitu, izbrisavši raniju tuđu poruku svojim mirisom.
Dok su još štenad, bez obzira na spol, psi čučnu kad mokre, ali kad dođu u pubertet, tj. kad imaju otprilike osam ili devet mjeseci, mužjaci počnu mokriti tako da, podigavši jednu stražnju nogu, štrcaju ukoso mlaz mokraće. Podignuta noga kruto je ispružena, a tijelo tako postavljeno da je mlaz mokraće usmjeren ukoso i u stranu, a ne okomito prema dolje. Nagon da se obavlja ovaj "ritual" tako je snažan da se psu koji je pošao na dužu šetnju može lako dogoditi da ostane bez mokraće. U takvim okolnostima možemo vidjeti kako se takav mužjak na kraju krajeva mučno upinje da istisne iz mjehura bar jednu ili dvije kapljice mokraće kad već ne može istisnuti željeni mlaz. A čak i nakon što se mjehur potpuno ispraznio, pas će i dalje dizati nogu, što je najočitiji dokaz da je sam akt mokrenja nezavisan od potrebe da se iz tijela izbaci otpadna tečnost.
Zanimljivo je da ovaj "ritual" nije u vezi ni s virilnošću, muževnošću pasa. Mužjaci koji su bili kastrirani prije puberteta počinju dizati stražnju nogu u isto vrijeme kada i njihovi vršnjaci, koji su potpuno seksualno aktivni. Drugim riječima, premda je ovo tipično mužjačka aktivnost, ona prema svemu sudeći nije ni u kakvoj vezi s proizvodnjom (ili neproizvodnjom) testosterona, muškog spolnog hormona, što bi se zapravo moglo očekivati. Prema tome, premda ovu aktivnost ne izaziva nazočnost seksualnih hormona u krvi, ona ipak ima stanovitu posljedicu: ostavlja poruke o seksualnom statusu životinje, jer se seksualni hormoni izlučuju u mokraći, iako ih u ovom slučaju u mokraći nema. Uostalom u mokraći psa su prisutni bez obzira na to da li je on kastriran ili nije, i stanoviti "lični" sekreti, što ih luče neke pomoćne žlijezde, pa tako svaki mirisni znak predstavlja neku vrstu osobne posjetnice.
Postoje tri objašnjenja zašto mužjaci dižu stražnju nogu umjesto da čučnu dok uriniraju. Prvi i možda glavni razlog predstavlja potreba (ili želja) da mirisni signal ostane što duže svjež. Polaganje takvog mirisnog signala na ravno tlo čini ga osjetljivijim na vanjske utjecaje nego njegovo "vješanje" o vertikalne plohe. Drugo, na ovaj način znak se ostavlja na razini pseće njuške, što ga čini upadljivim i prikladnim za njuškanje. I treće, ovakvo lociranje pomaže da se informiraju drugi psi i da se psi koji su ostavili takve znakove kasnije lakše podsjete gdje su ih ostavili . Još nešto što je zacijelo zapazio svaki prijatelj pasa. Pas ide ravno prema kakvom izoliranom stupu ili stablu, ponjuši ga i odmah digne stražnju nogu. Drugim riječima izbor vertikalnih ploha pomaže da se smanji broj pozicija za koje postoje vjerojatnosti da su na njima ostavljeni signali.
Jedan od uzgrednih produkata ovog sistema ostavljanja signala sastoji se u tome da svaki pas može razabrati spol drugog psa već iz daljine, naprosto gledajući siluetu njegova tijela dok on urinira. Ova informacija zatim pomaže u donošenju odluke da li da se tom nepoznatom psu priđe ili ne.
Kakve se poruke emitiraju mirisom na mjestima mokrenja ?
O tome ima nekoliko hipoteza, a vjerojatno su sve točne. Prva je hipoteza daje poruka zapravo namijenjena samom psu koji ju je ostavio. Ostavljajući mirisne poruke na teritoriju kojim "patrolira", pas čini taj teritorij svojim vlastitim. Kad se vrati s nekog drugog teritorija prepoznat će vlastite mirisne poruke i znat će da se "vratio kući". Mi se u našem vlastitom domu "osjećamo kao kod kuće" jer je on ispunjen predmetima koji nam pripadaju. Pas se na svom teritoriju osjeća "kod kuće" jer je njegove granice markirao mirisom. Druga hipoteza – podjednako točna – da je mirisna poruka namijenjena drugim psima i da im daje podatke o seksualnom statusu i teritorijalnoj prisutnosti psa koji je ostavio mirisne signale. Tako se pripadnici suprotnih spolova zbližavaju a drugi mužjaci upozoravaju da im je zabranjen pristup na teritorij. Prema drugoj hipotezi mužjak fascinira miris drugih mužjaka i oni nikad od njega ne uzmiču sa strahom i drhtanjem. Međutim činjenica da ove mirisne poruke same po sebi ne zastrašuju još ne znači da one ne daju na znanje da je određeni teritorij već "zauzet". Prema trećoj hipotezi koja predstavlja specijalnu modifikaciju maloprije spomenute ideje, glavna svrha markiranja mirisom je "zajedničko korištenje vremena" odnosno njegova "podjela". Ako se želi da skupine pasa žive jedna kraj druge sa što manje sukobljavanja i trvenja, za svakog je korisno znati kada i kako često pokraj teritorija jedne skupine prolaze pripadnici neke druge susjedne skupine. Budući da jačina i kvaliteta mirisnog signala ovisi o njegovoj svježini, moguće je po tome odrediti učestalost kojom drugi psi patroliraju nekim teritorijem. Tako postaje ostvarivo zajedničko korištenje istih teritorija, jer pojedine skupine izbjegavaju susrete s drugim skupinama umjesto da se upuštaju u neposredne i vjerojatno za obje strane štetne konfrontacije.
Promatranja slobodnih seoskih pasa ("slobodnih " u smislu da se slobodno kreću selom) pokazala su da svaki takav pas potroši dnevno tri sata za kompletan "pregled" svih mirisnih signala na svom teritoriju. To znači da se svakog dana svaki takav pas upušta u ekspedicije duge po nekoliko kilometara i da na tom putu pomno ponjuši svaki mirisni signal ili znak, i tako sazna najnovije poruke od drugih pasa. Premda to iziskuje veliko trošenje vremena i truda, seoskom psu se to očito isplati, jer mu omogućava da stvori u svom mozgu neku vrstu pseće mape sela na koju su unijeti najnoviji podaci o kretanju njezinih pripadnika, o brojnosti populacije, o seksualnom statusu njezinih članova i o njihovu identitetu.
Obično se misli da ženke nikad ne podižu stražnju nogu dok uriniraju, ali to nije baš sasvim točno. Otprilike jedna četvrtina ženki digne desnu nogu ili lijevu stražnju nogu dok urinira, ali to ne rade na isti način kao mužjaci. Ženka doduše podigne nogu ali ne prema vani nego prema unutra, odnosno ona je podigne pod tijelo. Rezultat je da mokraća pada na zemlju umjesto na kakvu vertikalnu površinu. Neke ženke rješavaju ovaj problem tako da se natraške primaknu meti, kakvoj vertikalnoj površini, a onda dignu u zrak obje stražnje noge i naslone ih na vertikalnu površinu , čime zapravo postižu to da gađaju metu iz neposredne blizine. Doduše veoma rijetko, događa se još nešto: da ženka podigne jednu stražnju nogu ustranu kao kakav mužjak.
[Vrh] Go down
Korisnički profil
 
Zašto psi dižu stražnju nogu ?
Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
ZOOMANIA :: Psi :: Psi općenito-
Forum(o)Bir: