Prizor je svima poznat. Mačiću dosadi da se prikrada lopti i juri za njom, pa iznenada i bez ikakvog upozorenja podmetne jednu od svojih šapa pod loptu i baci je u zrak preko svoje glave. Dok ona još leti zrakom, mačić se okrene brzo kao zvrk, jurne za loptom, baci se na nju i "ubije" ju. Ima i druga varijanta, kad se radi o većoj lopti: takvu će loptu mačić baciti u zrak obim šapama.
Uobičajeno objašnjenje ovog ponašanja u igri glasi da mačić njime pokazuje lukavu inteligenciju i dovitljivost. Budući da lopta neće sama od sebe poletjeti u zrak, mačka joj "daje život" tako da ju sama baci preko glave da bi potom mogla uživati u hvatanju uzbudljivog "živog" nadomjeska za lovinu. Ovim se objašnjenjem mačićima pripisuje impozantna sposobnost kreativnog igranja – izmišljanje "ptice u letu". Kao jedan od argumenata za ovo objašnjenje iznosi se činjenica da se nijedna odrasla mačka dok lovi prave ptice ne služi ovakvom akcijom prednjih šapa. Zato se tvrdi da je to doista smišljena kretnja i znak velike inteligencije mačaka.
Nažalost, ovo je tumačenje pogrešno. Temelji se na nepoznavanju instinktivnih lovačkih radnji mačaka. U divljem stanju mačke primjenjuju tri različita obrasca napada, već prema tome da li love miševe, ptice ili ribe. Miševima se prišuljaju ili ih dočekaju u zajedi, a onda se bace na njih, zgrabe ih prednjim šapama i ugrizu. Pticama se prikradaju, skoče prema njima i ako ptica odleti one skoče u zrak za njom pokušavajući je u zraku dohvatiti prednjim šapama. Ako to urade dovoljno brzo i dohvate tijelo ptice prednjij šapama, kao kliještima, povuku ju na zemlju i ubiju ugrizom. Manje je poznat način kako mačke hvataju ribe. One čekaju na samom rubu obale, a onda, ako im se kakva nepoznata riba isuviše približi, naglo urone jednu šapu u vodu, podvuku je pod tijelo ribe i njome izbace ribu na obalu. U ovom slučaju plijen se baca natraške, preko ramena. Kad iznenađena riba padne na suho, lovac se naglo okrene i baci na nju. Ako se radi o ribi koja je prevelika da bi se mogla izbaciti iz vode udarcem samo jedne šape, mačka uroni istovremeno obje prednje šape, dohvati ribu odzodo s ispruženim pandžama te je baci preko svoje glave.
Upravo ove instiktivne radnje, potrebne u lovu na ribe, mačići oponašaju dok onako bacaju preko glave loptu za igru. Prema tome ne radi se ovdje o nečem što su mačići od nekoga naučili ili izmislili. A zašto se o tome nije povelo računa ranije? Naprosto zato jer je premalo ljudi imalo priliku da vidi kako mačke love ribu u divljini, dok su mnogi vidjeli kako njihove ljubimice skaču na ptice na tratini.
Jedan nizozemski istraživački tim otkrio je da se bacanje ribe iz vode ovom kretnjom pojavljuje veoma rano i bez majčine pouke. Mačićima se dopustilo da love ribu već od petog tjedna života, a uspješni lovci postali su još prije sedmog tjedna života, iako su lovili sami, bez prisustva majke. Drugim riječima, mačić koji baca loptu preko ramena zapravo radi isto što bi radio da raste u divljini, blizu bare ili rijeke.