Mnogi vlasnici mačaka ne primjećuju da je njihova ljubimica dosegla "starost". To se događa najviše zbog toga što senilitet malo utječe ili djeluje na mačji apetit. Budući da mačka i dalje jede pohlepno i s uobičajenim apetitom, misli se da je još "mlada". Međutim ipak postoje određeni znaci starenja. Prvo stradaju akcije timarenja i skakanja i to upravo zbog starenja. Starenje također čini da su mačji zglobovi manje elastični, što ima za posljedicu usporavanje pokreta. Skakanje na stolice i stolove ili na vrtni zid postaje sve teže. Veoma stare mačke obično treba dići na njihov najdraži naslonjač, jer se same ne mogu popeti. Dok slabi elastičnost mačkina tijela njoj postaje sve teže da svija vrat da bi mogla raditi i lizati manje dostupne dijelove tijela. Na tim zonama dlaka postaje i ostaje raskuštrana, umjesto da bude uvijek uredna kao u mladosti. U tom razdoblju mačkina života za nju je jako korisno da ju vlasnik češlja ili četka. To vrijedi i za one mačke koje vlasici nisu mnogo češljali i četkali dok su bile mlade.
Ne ukrućuje se samo tijelo mačke nego i njezine navike. Dnevna rutina postaje sve kruća i mačka sve teže prihvaća bilo kakve promjene, čak i takve koje su u mladosti pobuđivale njeno veliko zanimanje. Ideja da se kupi mala mačkica da razvedri staru mačku naprosto ne "pali". Zapravo djeluje štetno, jer poremeti dnevni ritam stare mačke. Još traumatičnije djeluje selidba. Zato je najljepši i najnježniji način ophođenja s ostarjelom mačkom taj da se što više držimo ustaljenih obrazaca, te da mački i fizički pomažemo kad se za to ukaže potreba.
Život stare mačke izvan kuće pun je opasnosti. Ona je stigla u fazu kad sukobi s mlađim životinjama gotovo uvijek završavaju porazom stare mačke. Zato treba držati otvorene oči i to sprečavati.
Na svu sreću do ovih promjena dolazi tek kasno u životu većine mačaka. Ljudi pate od posljedica starenja uglavnom u zadnjoj trrećini svog života, a mačkama se to događa tek u zadnjoj desetini života. Prosječno trajanje života mačke procjenjuje se na oko deset godina. Neki ga smatraju nešto dužim i procjenjuju na otprilike dvanaest godina, ali je nemoguće dati točnu procjenu naprosto zato što sve mačke ne žive u jednakim uvjetima. Grubo rečeno, domaća mačka trebala bi da živi barem devet do petnaest godina, a od senilnog srozavanja trebalo bi da trpi samo u posljednjoj godini života.
Učenjaci se još prepiru o tome koliko su iznosila rekordna trajanja života domaćih mačaka, pa su se čule tvrdnje da su neke doživjele čak četrdeset i tri godine. Međutim, najduže službeno prihvaćeno trajanje života iznosi 36 godina, a doživjela ga je tabby mačka, po imenu Puss, koja je živjela od 1903. do 1939. Međutim ovakvi su slučajevi izvanredno rijetki. Ozbiljni pokušaji da se u SAD i Velikoj Britaniji ponađu mačke starije od dvadest godina završili su slabo: pronađeno je samo nekoliko takvih primjeraka kojima je pouzdano utvrđena starost.
Jedan od razloga zbog kojih je teško doći do pouzdanih podataka o mačjim metuzalemima predstavlja činjenica da se kontrolni podaci pomno vode samo o čistokrvnim mačkama, koje žive mnogo kraće nego mješanke. Ova razlika nastaje zbog toga što pripadnice čistokrvnih rasa pate od mana stvorenih parenjem rođaka, što skraćuje njihov životni vijek. Suprotno tome mačka-olučara, prava mješanka više rasa, posjeduje tzv. hibridnu žilavost – žilavost koja se postiže miješanjem rasa. Nažalost, takvim se mačkama posvećuje manja briga i one dobivaju manju njegu, a osim toga mnoge stradavaju u tučnjavama ili zbog loše i neredovne ishrane, što sve skraćuje njihov život. Zato je najvjerojatniji kandidat za rekordno dug život, mačka sumnjivog pedigrea, koja živi kao voljena i štićena mezimica. Za takvu mačku petnaest ili dvadeset godina života nisu nedostižan cilj.
Jedno od donekle neobičnijih obilježja trajanja mačjeg života je da obično traje duže od života pasa. Rekord nosi pas koji je živio 29 godina, sedam godina manje od mačke rekorderke. Ako se uzme u obzir činjenica da krupnije životinje u pravilu žive duže od malenih, to što ste maloprije pročitali moralo bi biti obratno, tj. da duže žive psi. To znači da , ako se uzme u obzir njihova veličina, mačke zapravo žive neobično dugo. Još nešto. Kao utjeha za vlasnike onih mužjaka koji su bili kastrirani može se navesti podatak da oni žive duže nego nekastrirani "kompletni" mužjaci. Čini se da je to zbog toga što se kastrirani mužjaci ne tuku s drugim mužjacima i što su, zbog nekog razloga, otporniji na razne infekcije. Jedna pomno obavljena studija pokazala je da kastrirani mačak može očekivati da će doživjeti prosječno tri godine duže od nekastriranog.