UVOD ili Kako smo došli do svih ovih odgovora ?

Mačka je životinja puna kontradikcija. Niti jedna životinja nije uspostavila tako prisan i intiman odnos s ljudima, istovremeno zahtijevajući i postižući visok stupanj samostalnosti u pogledu kretanja i akcije. Pas može biti čovjekom najbolji prijatelj, on to i jest, ali mu se rijetko dozvoljava da luta iz vrta u vrt i sam skita ulicama. Poslušnog psa izvodi njegov gospodar u šetnju. Tvrdoglava mačka šeće sama.
Mačka zapravo živi dvostrukim životom. Kod kuće je samo izrasla mačkica, koja mazno gleda svoje vlasnike, a kad se popne na krov kuće ili izađe na asfalt, odjednom se pretvara u odraslu životinju i postaje svoj vlastiti gazda – slobodno divlje stvorenje, dovoljno samo sebi, sposobno da se samo snalazi i u trenutku potpuno zaboravi na svoje ljudske zaštitnike, kao da uopće ne postoje. Uzbudljivo je promatrati ove nagle prijelaze iz stanja kućne ljubimice u stanje divlje životinje – i natrag. Kako to izgleda, zna svaki vlasnik mačke, koji slučajno naiđe na svoju ljubimicu, negdje izvan kuće, potpuno zaokupljenu kakvom mačjom "sapunskom operom" seksa ili nasilja. U jednom trenutku mačka je potpuno zaokupljena intenzivnom dramom udvaranja ili dramom borbe za status, a onda, sasvim neočekivano za nju, krajičkom oka spazi svog vlasnika kako sve to promatra. Slijedi šizoidni trenutak borbe između dviju kontradiktornih ličnosti, kratko oklijevanje, a onda ipak pritrči vlasniku, počne se trljati tijelom o njegove noge i opet postaje kućna maza.
Mačka uspijeva ostati pitoma životinja zahvaljujući načinu njezina odgajanja. Živeći kao mladunče zajedno s drugim mačkama (tj. majkom i mačićima iz istog legla) i s ljudima (porodicom koja ju je adoptirala), ona postaje privržena i jednima i drugima te "smatra" da pripada objema vrstama. Ona je kao dijete koje je provelo djetinjstvo u stranoj zemlji i savršeno naučilo dva "materinja" jezika: jezik svojih roditelja i jezik zemlje u kojoj je provela djetinjstvo. Takvo dijete, kako se to stručno kaže. Postaje bilingvalno (dvojezično). Mačka postaje "dvomentalna". Ona je fizički mačka, ali mentalno, psihički, ona je i mačka i čovjek. Međutim kad potpuno odraste, najveći dio njezinih reakcija, ipak su mačke reakcije, a na ljude reagira na samo jedan način: tretira ih kao svoje pseudoroditelje. To se događaja zato što ljudi mačke oduzimaju njihovim pravim majkama u jednom vrlo osjetljivom razdoblju njihova razvoja, i dok dalje rastu daju im mlijeko, krutu hranu i pružaju ljubav.
To se prilično razlikuje od tipa veze koja se stvara između čovjeka i psa. Jednako kao mačka i pas gleda na svoje ljudske vlasnike na pseudoroditelje. U tom pogledu proces povezivanja je isti. Međutim, kada je riječ o psu postoji još jedna veza. Društvo pasa ima grupnu organizaciju, a mačje društvo nema. Psi žive u čoporima, u kojima među pojedincima postoje i vladaju strogo kontrolirani statusni odnosi. Neki su psi na vrhu, drugi negdje u sredini hijerarhijske ljestvice, a treći na samom dnu. U prirodnim uvjetima oni se druže, ali neprestano vode računa o svom statusu i kontroliraju ga. Zato odrasli psi-ljubimci smatraju članove svoje ljudske obitelji ne samo pseudoroditeljima, nego i dominantnim članovima svog čopora. Otuda potječe, a tako zapravo nastaje i stvara se njihova reputacija pokornih i čovjeku odanih životinja. Mačke imaju složenu društvenu organizaciju, ali nikada ne love u čoporu. U divljini najveći dio dana provode u prikradanju lovini. Zato mačke ne privlači odlazak u šetnju sa čovjekom. A što se tiče zapovijedi, kao što su "K nozi", ili "Sjedni", "Lezi" i slično – one ih naprosto ne zanimaju. Ovakvi manevri za njih nemaju nikakav smisao.
Kad jednom nekoj mački uspije "nagovoriti" čovjeka da joj otvori vrata (taj najomraženiji ljudski pronalazak), ona kroz njih izjuri i ne pogledavši čovjeka. Prešavši preko kućnog praga mačka se odjednom transformira. Kao da se radi o djelovanju nekog električnog prekidača, u mozgu mačke "ugasi" se sjećanje da je kućna mezimica, a "upali" da je divlja zvijer. U istoj takvoj situaciji pas bi se barem okrenuo da vidi hoće li mu se čovjek (kao pripadnik istog čopora) pridružiti u razonodi istraživanja. Mački to jednostavno ne pada na pamet. Njen mačji duh uplovio je u drugi, potpuno mačji svijet, u kojem nema mjesta čudnim dvonogim majmunima.
Zbog ove suštinske razlike između mačaka i pasa ljubitelji mačaka obično se prilično razlikuju od ljubitelja pasa. Vrijedi pravilo da su ljubitelji mačaka, kao ličnosti, više skloni samostalnom, nezavisnom mišljenju i akciji. Umjetnici vole mačke, vojnici vole pse. Mnogo hvaljeni fenomen "grupne lojalnosti" stran je i mačkama i ljubiteljima mačaka. Ako ste vjeran funkcionar kakve kompanije, član neke "bande" ili "klape", jedan od "momaka", "lafčina" ili član neke sportske ekipe, velika je vjerojatnost da vas kod kuće ne čeka mačka nego pas. Ambiciozni mladi poslovni ljudi, političari koji "prave karijeru" ili profesionalni nogometaši nisu tipični vlasnici mačaka. Teško je zamisliti igrača kakve grube igre, npr. ragbijaša, s mačkom u krilu: mnogo ga je lakše zamisliti kako vodi psa u šetnju.
Znanstvenici koji proučavaju vlasnike mačaka i vlasnike pasa, kao dvije zasebne skupine, otkrili su da postoje i razlike uvjetovane spolom. Vlasnici mačaka obično su žene. To nas ne može iznenaditi ako vodimo računa o podjeli rada u toku ljudske evolucije, Prethistorijski muškarci specijalizirali su se kao grupni lovci, dok su se prethistorijske žene koncentrirale na sakupljanje hrane i odgoj djece. Ova razlika imala je za posljedicu stvaranje muškog "mentaliteta čopora", koji je mnogo manje prisutan kod žena. Vukovi, divlji preci naših pasa, također su lovili u čoporima, pa zato današnji pas ima više sličnosti s ljudskim mužjakom, nego s ljudskom ženkom. Kakav ženomrzac mogao bi stoga prigovoriti ženama da im nedostaje "ekipni duh"; kakav mrzitelj muškaraca mogao bi muškarcima i psima odgovoriti da su rođeni da budu gangsteri.
Prepirka će trajati vječno: mačja samodostatnost i individualnost nasuprot pseće druželjubivosti prema ljudima. Međutim važno je da ne smetnete s uma da sam donekle karikirao dva stava. Ustvari ima mnogo ljudi koji podjednako uživaju u društvu pasa i mačaka. Još nešto, gotovo svi mi, ljudi, imamo u našoj ličnosti i mačje i pseće elemente. Ponekad želimo biti sami, udubljeni u vlastite misli, a ponekad u samom središtu bučne, prepune sobe.
I psi i mačke su životinje s kojima smo mi, ljudi, utanačili pogodbu. S njihovim divljim precima sklopili smo nepisani pakt; dajemo im hranu, piće i zaštitu, a oni zauzvrat obavljaju stanovite – za nas korisne – radnje. Dužnosti i obaveze pasa bile su uvijek kompleksne. Pomagali su ljudima u lovu, čuvali njihovu imovinu, branili od napada, služili kao tegleće životinje vukući saonice. U današnje vrijeme psi su dobili još veći asortiman dužnosti: npr. vode slijepe, hvataju zločince i dr.
Uvjeti drevne pogodbe s mačkom bili su mnogo jednostavniji, a to su i ostali. Zapravo mačke su uvijek imale jedan prvenstveni i jedan sekundarni, drugostepeni zadatak. Hvatale su kućne štetočine i služile ljudima kao kućni ljubimci. Budući da su mačke samotni lovci na malu lovinu, nisu mogle ljudima mnogo koristiti u njihovu lovu. A budući da ne žive u čvrsto organiziranim društvenim skupinama, u kojima opstanak svakog člana i grupe kao cjeline, ovisi o uzajamnoj pomoći i suradnji, mačke ne dižu uzbunu ako neki uljez uđe u kuću, pa zato ne vrijede kao čuvari imovine ili kao branioci gospodara. Zbog toga što su tako malene i zapravo slabašne, također se ne mogu upotrebljavati kao vučne ili kao tegleće životinje. U novije doba mačke nisu umnogostručile svoju koristi ljudima. Jedino dijele sa psima položaj kućnih mezimica i ponekad nastupaju u filmovima ili na televiziji.
Unatoč uskosti takvog sudjelovanja u životu ljudi, mačka je uspjela sačuvati njihovu, ljudsku ljubav i naklonost. Na Britanskom otočku, prema najnovijim procjenama, broj mačaka je gotovo ravan broju pasa: pet milijuna mačaka prema šest milijuna pasa. U SAD ovaj je omjer nepovoljniji za mačke: tamo danas živi dvadeset i tri milijuna mačaka i četrdeset milijuna pasa. Ipak i to je ogroman broj, a osim toga možda je prenisko procijenjen. Premda i danas u Americi ima mačaka koje se "bave" hvatanjem miševa i štakora, ogromna većina mačaka u današnjoj Americi su ili kućni ljubimci, ili skitnice . Od kućnih ljubimaca neke su razmažene mačke s pedigreom, ali su većina mješanke. Omjer broja čistokrvnih mačaka s pedigreom i mješanki možda je manji nego omjer čistokrvnih, rasnih, pasa i mješanaca. Iako je borba na izložbama rasnih mačaka jednako "bijesna" kao na izložbama čistokrvnih pada, ovakvih natjecanja mačaka ima manje nego natjecanja pasa u ljepoti, a osim toga broj čistokrvnih rasa mačaka je manji od broja čistokrvnih rasa pasa. Budući da je broj nekadašnjih funkcija mačaka manji od broja takvih funkcija pasa, a pogotovo je manji danas, nije postojao u prošlosti veći poticaj za selektivni uzgoj radi specijalizacije.
Zapravo među mačkama i nema specijalizacije u pogledu zadataka. Sve rasne mačke su dobri lovci na miševe i štakore, a više se od njih nije ni tražilo. Zbog toga svaka promjena u pogledu dužine dlake, njezine boje ili šara na njoj, ili svaka promjena tjelesnih proporcija mogla je biti samo rezultat lokalnih preferencija uzgajivača i njihovih "mušica" u tom pogledu. To je dovelo do uzgoja prekrasnih rasa, ali ne i do golemog asortimana rasa kakav nalazimo kod pasa. Ne postoji mačji ekvivalent za danske doge, bernardince ili jazavčare. Postoje velike razlike u tipu i boji dlake ili krzna ali samo male razlike u obliku i veličini tijela. Neka doista velika mačka teška je otprilike devet kg, a najmanja rasa oko kilogram i pol. To znači da su velike mačke najviše šest puta teže od najmanjih, dok u svijetu pasa, bernardinac može biti tri stotine puta teži od malog jorkširskog terijera. Drugim riječima raspon težine pasa je pedeset puta veći od raspona težine mačaka.
Kad je riječ o napuštenim mačkama i mačkama koje su po vlastitom izboru "podivljale" dolazi do izražaja još jedna razlika između mačaka i pasa koji žive u takvim okolnostima. Psi skitnice često stvaraju čopore koji se sami "izdržavaju" i snalaze bez ljudske pomoći, ako žive u kakvom zabačenom "divljem" kraju. Međutim u urbaniziranim u suburbaniziranim zonama danas jedva da ih ima. U gusto naseljenoj Europi gotovo ne postoje, čak ni u ruralnim područjima. Ako se negdje formira neki čopor, brzo ga unište seljaci da bi spriječili napade na svoju stoku. Kolonije (naseobine) podivljalih mačaka nešto je sasvim drugo. Ima ih, u velikom broju, u svakom većem gradu. Pokušaji da ih se uništi propadaju, jer uvijek dolaze prinove. Osim toga potreba da takva kolonija bude uništena, iskorijenjena nije tako velika, kao kad se radi o podivljalim psima, zbog toga što često mogu preživjeti tamaneći štetočine obavljajući tako svoju drevnu zadaću. Međutim tamo gdje ljudi otrovnom unište štakore i miševe, mačke se moraju snalaziti kako god znaju i mogu, pa se hrane otpadom u kantama za smeće ili prosjače hranu od ljudi. Njihova otpornost zapanjuje i zapravo pokazuje da su unatoč milenijima pripitomljavanja mačji mozak i tijelo ostali upadljivo "divlji".
S druge strane upravo je ova njihova silna otpornost i izdržljivost kriva za njihove patnje. Budući da se zna da mačka može preživjeti, ako je izbacite iz kuće i pustite da se sama snalazi kako zna i umije, ljudi se lako odluče da upravo tako postupe.
Činjenica da većina tako odbačenih mačaka provede ostatak života u užasnim urbanim uvjetima – hraneći se otpacima ljudskog društva – potvrda je njihove velike žilavosti. No takav je život travestija mačjeg bivstvovanja. A okolnosti da to mi, ljudi podnosimo i da u tome sudjelujemo, predstavlja još jedan primjer sramotnog kršenja drevne pogodbe s mačjim rodom. Doduše, to što se danas događaja nije ništa u usporedbi s okrutnošću s kojom smo stoljećima mučili i zlostavljali mačku. One su često bile meta krivo usmjerene agresivnosti, na njima su se iživljavali ljudi koji svoju agresivnost i komplekse nisu mogli na nečem drugom iživjeti. Zašto baš mačke? Zato što su bile na samom dnu društvene ljestvice. U to se možemo uvjeriti i danas.
Na svu sreću slobodno se može reći da većina obitelji koje drže mačke postupaju s njima brižno i s poštovanjem. Mačke se znaju umiliti svojim vlasnicima , ne samo maznim "mačkastim" ponašanjem, koje u ljudima stimulira jake roditeljske osjećaje, nego i svoju dražešću. Mačka posjeduje urođenu eleganciju i samosvijest, što se sviđa ljudima i privlači ljudsko oko. Osjećajan čovjek smatra gotovo privilegijom što može dijeliti sobu s mačkom, izmjenjivati s njom poglede, slušati njezino umiljato predenje ili gledati kako se, kao kakva dlakava živa kugla, meškolji na fotelji. Za milijune osamljenih ljudi, koji su fizički nesposobni da vode psa u šetnju, mačka je kao stvorena da im pravi društvo. Druženje sa mačkom, pogotovo psihološki, nagrađuje one, koji u staroj životnoj dobi moraju živjeti sami.

*********************************************************
Tako smo došli do svrhe ovih tema koje upravo čitate na Zoomaniji, autora Desmonda Morrisa.
Kao zoolog brinuo se u raznim razdobljima svoje karijere i bio u prilici da kroz njegove ruke prođu pripadnici roda mačaka, od velikih tigrova do sitnih mačaka tigrica, od snažnih leoparda do minijaturnih mačaka – leoparda, od moćnih jaguara do rijetkih malih jaguarondija. Dok je bio dijete uvijek su držali kod kuće barem jednu mačku mješanku, koja bi ga dočekivala kad se vraćao iz škole, ponekad s ormarom punim mačićima. Kao dječak koji je rastao na selu u grofoviji Wiltshire, znao je satima ležati u travi i promatrati kako se seoske mačke stručno prikradaju lovini ili kako u gnijezdima u hambaru hrane, odnosno doje mladunčad. Naviku promatranja mačaka stekao je veoma rano i ostao joj vjeran i danas, pedeset godina kasnije, Budući da se profesionalno bavio životinjama, ljudi su mu često postavljali svakakva pitanja o ponašanju mačaka i tako je često dolazio u priliku da se iznenadi kako zapravo slabo poznaje ove zanimljive životinje. Čak i oni koji su gotovo "zaljubljeni" u svoje mačke mezimice često samo nejasno shvaćali složenost društvenog života mačaka, njihov seksualni život, njihovu agresivnost i lovačke sposobnosti, te o svemu tome imali samo mutne ili pogrešne predodžbe. Oni prepoznaju promjene raspoloženja mačke, oni se za njih brinu i revno ih njeguju, ali ih ne izučavaju. Donekle im se zbog toga ne može prigovarati, jer se velik dio ponašanja mačaka zbiva izvan "baze", tj. kuhinje i sobe za dnevni boravak. Zato se nada da će čak i oni koji misle da intimno poznaju svoju vlastitu mačku saznati nešto više o njima čitajući ove teme.
Metoda koju je izabrao sastoji se u postavljanju niza temeljnih pitanja i davanja jednostavnih lako razumljivih odgovora. U prodaji ima mnogo dobrih, rutinskih knjiga o njegovanju mačaka, o njihovom smještavanju i o veterinarskoj njezi, zajedno s klasifikatorskom listom raznih rasa mačaka i njihovih karakteristika. Ovdje se te pojedinosti ne ponavljaju. Umjesto da napiše još jednu takvu knjigu odlučio se napisati sasvim drukčiju, knjigu koja će se koncentrirati na ponašanje mačaka i pružiti odgovore na pitanja koja su mu ljudi uvijek postavljali. Ako je uspio ostvariti ono što je naumio i ukoliko pročitate ove teme, moći ćete, kada se opet jednom budete sreli s nekom mačkom, vidjeti svijet više mačjim nego ljudskim očima. A kad se to dogodi, možda ćete postavljati nova pitanje o njihovom fascinantnom svijetu, a možda čak osjetite i potrebu da se upustite u ozbiljno promatranje ponašanja mačaka.

Pozdrav od Felixa

No draga Felix ovaj tekst je stvarno odličan, malo poduž al vrijedilo ga je pročitati kao i svi napisani takstovi iz ove knjige.Uz tebe smo stvarno puno naučili o svojim ljubimcima mačkama.Svaka pohvala !

Svaka čast svako napisano slovo se isplatilo!

Veoma mi je drago da ste zadovoljne, uostalom to mi je i bio cilj da vam predočim sve ono što niste znale. A vjerujem da će i ostalima koji svrate tu kod nas puno pomoći.
Sad je potez na vama. (ono što smo dogovarale za pse) I to ću sve prepisati, i staviti ovdje, a i na svoju stranicu.

mislim da će to biti uskoro....

Dunj@ je napisao/la:

mislim da će to biti uskoro....

Ma da bi riječ rekla...Prezadovoljna.

Tu smo da pomognemo!

kathy je napisao/la:

Tu smo da pomognemo!

Ha, ha , Ma svakakva vam čast!!!!!

Felix je napisao/la:

Veoma mi je drago da ste zadovoljne, uostalom to mi je i bio cilj da vam predočim sve ono što niste znale. A vjerujem da će i ostalima koji svrate tu kod nas puno pomoći.
Sad je potez na vama. (ono što smo dogovarale za pse) I to ću sve prepisati, i staviti ovdje, a i na svoju stranicu.

eto, ako budeš to stavljala na svoju stranicu, onda si slobodno stavi i link na nju. Mislim, svaka reklama je dobrodošla, a tu si je i više nego zaslužila.

Dakako, davno sam ja to već planirala, samo nikako da krenem, eto vidiš Dunja i Kathi su mi dale poticaj da to bude baš sada, kad si otvorio forum i kad sam vidjela da ih interesiraju mačke, odlučila sam da to bude4 baš sada.
Pozitivno su djelovale na mene....

Felix je napisao/la:

Dakako, davno sam ja to već planirala, samo nikako da krenem, eto vidiš Dunja i Kathi su mi dale poticaj da to bude baš sada, kad si otvorio forum i kad sam vidjela da ih interesiraju mačke, odlučila sam da to bude4 baš sada.
Pozitivno su djelovale na mene....

čuj, i noga u guzicu je korak naprijed.

glavno da si se odlučila na taj korak. Ako ti bude trebalo kakve pomoći oko organizavicje, pitaj. Pomoći ću ti koliko znam... (što je dosta malo... )