Nagli potez jezika po usnama mačke pouzdan je znak da se ona uznemirila, da je nešto fascinira ili pobuđuje njenu pažnju. Fiksirajući očima uzrok uzbuđenja, mačka stvara dojam da se u njoj iznenada i na neobjašnjiv način stvorila potreba ili nagon da očisti nos i dlaku oko usana. Međutim tamo nema ni trunke prljavštine. Ovo čišćenje nije, dakle, funkcionalno i ne slijedi uobičajeni normalni obrazac čišćenja njuške nakon jela ili u toku timarenja. Lizanje se obavlja u kratkim i brzim pokretima jezika, što se ne pretvara u lizanje radi čišćenja. Zapravo se radi o mačjem ekvivalentu ljudske radnje češanja po glavi izazvanog zbunjenošću.
Reakcije ovakvog tipa zovu se reakcije premještanja ili reakcije prebacivanja. Do njih dolazi kad mačka zapadne u stanje konflikta. Nešto što mačku plaši i u isto vrijeme izaziva njezinu radoznalost, to jest istovremeno je privlači i odbija, razlogom je da ona sjedi na mjestu ne znajući sama što da uradi, jer istovremeno želi i otići i ostati. Zbog toga zuri u ono što je iritira, nesposobna da razriješi svoj konflikt. Ona pokazuje svoju uzbuđenost na taj način da izvršava kakvu trivijalnu i skraćenu radnju – samo da bi nekako izašla iz pat-pozicije u koju je zapala. Različite životinjske vrste reagiraju u ovakvim situacijama na različite načine. Neke grickaju vlastite pandže, druge se stražnjom nogom češu iza glave; ptice taru kljunom granu, a čimpanze se češu po rukama ili po podbratku. Akcija kojoj najčešće pribjegavaju mačke je spomenuto kratko i brzo lizanje njuške.
Ima jedan bezazlen način kako se to lako može provjeriti. Mačke ne vole vibrirajuću buku visokih tonova, iako ih uvijek vrlo zanima što stvara takav zvuk. Vi ga možete lako proizvesti tako da vučete kovani novac po zupcima češlja. Gotovo svaka mačka, kad začuje taj zvuk, stat će kao ukopana, zabuljit će se u češalj u vašim rukama i nakon nekoliko sekundi počet će oblizavati usne. Ako zvuk potraje duže vrijeme, ona će zaključiti da ga se dosta naslušala i naprosto će otići. Zanimljivo je da ovaj trik "pali" kod odraslih lavova, jednako kao kod malih mačaka. Ponekad se oblizivanje usana završava jakim kihanjem, a poneka i zijevanjem. Čini se da su i to "radnje premještanja", ali su mnogo rjeđe od oblizivanja usana.
Zašto mačku tako iritiraju zvukovi koji vibriraju, danas se još uvijek ne zna. Možda su u toku evolucije mačaka značili prisustvo neke za njih opasne životinje – životinje koju nije smjela napasti kao plijen. Primjer koji se naprosto nameće je čegrtanje zmija čegrtuša. Možda mačke posjeduju urođenu i "ugrađenu" automatsku reakciju na takve životinje, pa nam to može poslužiti kao objašnjenje pojave da ih neki zvukovi istovremeno plaše i privlače njihovu znatiželju.