Kako mačka pronalazi put kući ?

Kad se radi o malim razdaljinama mačku odlično služi njezino vizualno pamćenje, koje, kad se već približi kući, pomažu poznati mirisi. Međutim kako je moguće da mačka ide ravno kući, bez oklijevanja i lutanja, ako je odnesemo nekoliko kilometara od njena teritorija i onda pustimo da sam pronađe put kući?
U prvom redu postavlja se pitanje da li to mačka doista može. Prije nekoliko godina jedan njemački zoolog posudio je nekoliko mačaka od njihovih vlasnika koji su živjeli u gradu Kielu. Stavio ih je u dobro zatvorene sanduke i onda vozio po gradu, složenim kompliciranim itinerarom da bi ih što više zbunio. Zatim ih je odvezao iz grada do nekoliko kilometara udaljenog polja na kojem je instalirao veliki labirint, koji je imao dvadeset i četiri izlaza razmještena u krugu. Gledani odozgo prolazi koji su vodili do ta dvadeset i četiri izlaza bili su raspoređeni poput oznaka na kadranu kompasa, u razmacima od petnaest stupnjeva. Čitav labirint bio je pokriven krovom, pa se iz njega nisu mogli vidjeti ni sunce ni zvijezde da eventualno posluže kao točke za orijentaciju. Jedna za drugom mačke su stavljane u sredinu labirinta i onda prepuštene same sebi u izboru izlaza iz labirinta. U značajnom i upadljivom postotku izabrale su prolaz koji je bio okrenut ravno prema njihovoj kući. Kad su ova otkrića bila prvi put objavljena na jednoj međunarodnoj znanstvenoj konferenciji, većina prisutnih primila ih je s velikom nevjericom. Bilo je jasno da su testovi izvršeni rigorozno, ali su njihovi rezultati davali na znanje da mačke posjeduju sposobnost orijentacije koja je tako fantastična da je zbog toga naprosto neprihvatljiva. Prvo se posumnjalo da postoji nekakva greška u metodologiji eksperimenta. Možda mačka posjeduje sposobnost da u mozgu stvara neku vrstu "karte memorije", da "uzima u obzir", uračunava sve zavoje i zaokrete što ih je izvršio kamion , koji ju je dovezao do onog labirinta.
Međutim ovu sumnju raspršili su rezultati nekih drugih pokusa s mačkama koji su izvršeni u SAD. Tamo su mačke prije polaska na put dobile hranu s nekim sredstvom za omamljivanje, pa su putem do labirinta spavale dubokim omamljujućim snom. Kad su stigle na cilj, dozvoljeno im je da se potpuno razbude i zatim su bile testirane. Međutim, opet su točno znale kako da se vrate kući. Otada do danas obavljeni su mnogi drugi navigacijski testovi s raznim životinjama (ne samo s mačkama) i danas je potpuno jasno da mnoge životinjske vrste, među njima i ljudska, posjeduju veoma jaku osjetljivost na djelovanje Zemljinog magnetskog polja, što im omogućuje (pa tako i nama) da nalazimo put kući i bez vizualnih oznaka. Eksperiment koji je to dokraja dokazao bio je u tom pogledu ključan, a sastojao se u tome da su na tijelo "navigatora" bili montirani snažni magneti. To je sasvim poremetilo njihovu sposobnost orijentacije.
Mi još uvijek ne znamo točno kako funkcionira ovaj prirodni mehanizam orijentacije. Vjerojatno u tome igraju ključnu ulogu čestice željeza što se nalaze u svakom životinjskom tkivu. One (uzete zajedno) daju životinji neku vrstu ugrađenog biološkog kompasa. Međutim jasno je da moramo još mnogo toga otkriti da bismo riješili ovu tajnu.
U najmanju ruku (a ni to nije malo) danas možemo prihvatiti kao istinite upravo nevjerojatne priče o sposobnosti nekih mačaka da se orijentiraju i tako pronalaze put kući. Ranije se smatralo da se tu radi o pretjeranim i napuhanim anegdotama ili o slučajevima pogrešne identifikacije, ali danas ove priče moramo uzimati ozbiljno. Prošlo je vrijeme kad smo se mogli rugati pričama o mačkama koje su prevalile nekoliko stotina kilometara da bi se iz nove kuće vratile u staru, za što im je trebalo i po nekoliko tjedana.

U ovo sam se uvjerila i istina je da kada mačku negdje odvezeš da se vrati ne istog dana ali se vrati pogotovo ako je mačka starija! Ja sam odnijela mačku jednoj maminoj prijateljici i mačka mi se vratila!

E a sad mene zanima koliko je bilo udaljeno mjesto do mjesta ?

To je bilo u istom gradu samo sam ja bila na jednom kraju grada a ona na drugom kraju grada!

kathy je napisao/la:

To je bilo u istom gradu samo sam ja bila na jednom kraju grada a ona na drugom kraju grada!

Ok ali koliko km ili m po prilici jel možeš procinijeti ? Baš me to zanima...

Nemogu ti reći točno ali oko 5-6 km!

kathy je napisao/la:

Nemogu ti reći točno ali oko 5-6 km!

E to mi je interesantno upravo zbog teksta koji je gore. Da mogu usporediti sa praksom.
A jesi je vozila u autu ili kako si je odnijela? Jer Albert je uvijek morao gledati kad se vozio. Ako je bio u košari na sjedalu bio je lud. Kad nije bio u košari obično je bio meni na ramenu i zurio kroz prozor auta, kao da je gledao put kojim se vozi, da bi se znao vratiti za svaki slučaj, nedaj Bože. U tom slučaju je bio dobar nije se derao, osim što mu je njuška bila jako izbezumljena.

Vozili smo se autom ja sam je držala a ona je stalno okretala glavu na sve strane kao da snima okolinu možda se zato i zna vratiti!

Imala sam i jednu malu macu koju mi je susjed odnio jer je mrzio mačke i ona se drugi dan vratila!

Zločesti susjed, takvog nebi nikom poželila !

Dunj@ je napisao/la:

Zločesti susjed, takvog nebi nikom poželila !

Taj je još sunce od čovjeka, ima i onih koji mrze mačke pa ih truju...Meni su tako Mrficu otrovali...

Ja sam se zbog takvih ljudi odselila bilo je tu svašta!

ima ih stvarno svakakih, sam mi nije jasno kak može tak šta napravit životinji.

Ne želim komentirat to mi je duševno preteška tema a i nije zadana tema!

svima nama., vratimo se onda na odlutale mace koje traže put kući.
meni je svaki mačak kojeg sam imala jednostavno nakon nekog vremena otišao al se sam jedan znao vračat,i uvjek bi ga prepoznala...

To radi večina mačora moji isto tko zna gdje su zato si ja svake godine ostavim novog malog macana!

ovaj što se vračao je odlazio samo zato što je mačka imala mačiće, tj. odlazio je kad god se ona okotila i kad bi malci odrasli on se vrati.

Nije mogao podnijeti potomke!

kathy je napisao/la:

Nije mogao podnijeti potomke!

Čudno, moj Albert je vani čuvao mačku s mladima. Bar se meni tako činilo. Jedna je imala mlade, a on kod nje i sjedi i leži s njom satima. Ja sam se čudom čudila, nije mi to bilo baš previše jasno..

Da svi su mačori drugačiji neki nemogu podnijeti mačiće pa ih udave a drugi su baš brižni pa ih čuvaju, ja sam svoje uvijek morala čuvati od mačka jer nisam baš bila sigurna što točno namjerava napraviti jer su mi svi govorili da muški hoče podavit mačiće!

kathy je napisao/la:

Da svi su mačori drugačiji neki nemogu podnijeti mačiće pa ih udave a drugi su baš brižni pa ih čuvaju, ja sam svoje uvijek morala čuvati od mačka jer nisam baš bila sigurna što točno namjerava napraviti jer su mi svi govorili da muški hoče podavit mačiće!

To sam i ja čula, kažu da mužjak davi mačiće da bi natjerao ženku da se ponovno tjera, jer da ona dok ima mačiće neće, ali u praksi mi se to pokazalo kao netočno.. Uvijek sam mačku zvala k mačićima tako da sam joj mačića tjerala da mjauče da bi došla kući iz skitnje. Inače je bježala u noć, a kad je čula da joj mali plače trčala je odmah kući. A obično kad bi jedno leglo odgojila, kad bio ono bilo već samostalno, ona je već je bila ponovno skotna.

je, znam to iz iskustva, doduše svi kažu da taj mačak nije baš svoj , stalno zlostavlja druge mačke.a mog vječito promatra negdje sakriven kad smo vani.

[quote="Felix"]

kathy je napisao/la:

A obično kad bi jedno leglo odgojila, kad bio ono bilo već samostalno, ona je već je bila ponovno skotna.

Da to je i kod mene tako!