Zašto mačke tako revno timare svoje krzno ?

Odgovor koji se sam nameće je da to isključivo rade da budu čiste. Taj odgovor je točan, ali samo djelomično. Osim što se lizanjem krzna odstranjuje prašina i ostaci posljednjeg obroka, lizanje pomaže da krzno ostane glatko i da služi kao efikasniji zaštitno-izolacijski sloj. Neuredno, rasčupano krzno slab je toplovodni izolator, pa to može biti i opasno po mačku za hladna vremena.
Čuvanje od hladnoće nije jedini problem. Ljeti se mačka lako pregrije i ona tada najčešće timari krzno iz jednog posebnog razloga. Mačke, naime, nemaju kao mi, znojne žlijezde po čitavom tijelu, pa stoga ne mogu koristiti znojenje kao brzi postupak hlađenja tijela. Dahtanje doduše pomaže, ali ne dovoljno. Problem o kojem govorimo mačka rješava tako da neprestalno liže svoju dlaku i nastoji da na njoj ostavi što više sline. Isparavanje sline tada djeluje jednako kao isparavanje znoja iz ljudskog tijela.
Ako su izložene suncu, mačke se još više ližu.To nije zato što im je na suncu toplije, nego zato što se djelovanjem sunčanih zraka na njihovom krznu stvara vitanim D. Ovaj ključno važan dodatak hrani mačke primaju ližući jezikom suncem zagrijanu dlaku.
Timarenje postaje još aktivnije kad se mačka zbog nečeg uzbudi. Znanstvenici misle da se radi o aktivnosti kojoj je svrha popuštanje psihičke napetosti, izazvane uzbudljivim društvenim susretima. Kada se čovjek nađe u stanju psihičkog konflikta, on se često češe po glavi. Mačka koja se nađe u takvim okolnotima ili u takvoj situaciji liže svoju dlaku.
Svaki vlasnik mačke zna kako se ona ponaša nakon što ju neko vrijeme drži u naručju, u krilu ili je na neki drugi način mazi; mačka se malo udalji od njega, sjedne na pod i gotovo odmah počne samu sebe timariti. Dijelom to čini da izgladi svoju rasčupanu dlaku, dijelom zato jer postoji još jedan važan razlog takvom ponašanju. Naime, mazeći mačku mi i dalje "predajemo" nešto našeg mirisa, što u stanovitoj mjeri maskira njen miris. A lzanjem dlake uspostavlja se red i vraća situacija u normalu, oslabljuje vaš miris, a jača miris same mačke na njenom tijelu. Našim ljuskim životom dominiraju vizualni signali, a u životu mačke mnogo važniju ulogu igraju mirisi. Stoga svaka prevelika doza ljudskog mirisa poremećuje ravnotežu i uznemirava, pa se situacija mora odmah popraviti i vratiti "na normalu". Osim toga kad mačka liže dlaku, koju je čovjek dodirivao, ona zapravo "kuša" čovjeka i "čita" signale što ih proizvodi miris njegova znoja. Mi ne možemo osjetiti miris naših vlastitih dlanova, ali mačka može.
Još nešto: snažno čupkanje dlake, radnja koja je tako tipična za mačje timarenje, igra posebnu ulogu, jer nadražuje lojne žlijezde što se nalaze u korijenu svake dlake. Izlučevine ovih žlijezda veoma su važne, jer čine krzno nepropusnim za vodu. Na taj način čupanje dlaka zapravo pospješuje proces stvaranja nepropusnosti za vodu koji ima kao krajnju svrhu zaštitu mačkina tijela od kiše.
Kao što vidimo, timarenje je mnogo više od običnog čišćenja. Ližući vlastitu dlaku mačka zapravo štiti samu sebe ne samo od prljavštine, bolesti, nego i od studeni, od pregrijavanja, od posljedica pomanjkanja vitamina (avitaminoze) od socijalne napetosti, od stranih i tuđih mirisa, te od kiše. Zato nas ne smije mnogo začuditi činjenica da mačke veliki dio dana posvjećuju upravo ovoj aktivnost.
U ovoj se aktivnosti krije i jedna opasnost. Mačke koje mijenjaju dlaku i mačke koje imaju veoma dugu dlaku brzo nakupe veliku količinu dlaka u probavnom traktu. Dlake se tako nakupljaju u lopte, koje mogu izazvati začepljenje probavnog trakta. Ako se situacija razvija normalno, mačka izbljuje te lopte ili kugle bez bilo kakve smetnje. Od takvih smetnji često boluju nervozne mačke, koje se "iz puke nervoze" pretjerano timare. Da bi se riješio njihov problem treba u prvom redu otkriti što izaziva njihovu uzbuđenost i nervozu, i onda taj uzrok ukloniti. Kad je riječ o mačkama koje sezonski mijenjaju dlaku, koje se linjaju ili pak o dugodlakim mačkama, jedini lijek je redovno timarenje, koje obavlja vlasnik češljem i četkom, da bi se tako odstranjivala suvišna dlaka.
Mačke počinju same sebe timariti u starosti od tri tjedna, ali im majka također timari krzno još od rođenja. Tako zapravo potoje dva oblika timarenja: autotimarenje (timarenje same sebe) i alotimarenje (kad jedna mačka timari drugu). Ovaj drugi oblik timarenja česta je pojava ne samo u odnosu majka – mladunče, nego i među odraslim mačkama i to onim koje su zajedno odrasle i tako među sobom stvorile prisnu društvenu vezu. Zanimljivo je da primarna funkcija uzajamnog timarenja među odraslim mačkama nije održavanje higijene, nego učvrščivanje prisne prijateljske veze. Još nešto: lizanje na onim mjestima tijela koja su samoj mački nedostupna ima posebnu privlačnost. Zato mačke naročito vole ako ih netko gladi iza ušiju, pa je glađenje iza ušiju veoma popularan oblik kontakta između vlasnika i njegove mačke.
Kad mačka poduzme "totalno čišćenje i uređivanje", taj se posao često obavlja određenim, jednakim slijedom. Evo kako izgleda jedan takav tipičan redoslijed:
1. lizanje usana
2. lizanje jedne strane šape dok ne postane mokra od sline
3. trljanje glave i svih njezinih dijelova tom mokrom šapom
4. ovlaživanje druge šape na isti način
5. trljanje druge strane glave
6. lizanje prednjih šapa i ramena
7. lizanje brkova
8. lizanje genitalija
9. lizanje stražnjih novu
10. lizanje repa od korijena do vrha

Ako u bilo kojoj fazi ovog procesa mačka naiđe nekakvu zapreku – npr. zapleteni čvor dlake, ona prestane na trenutak lizati to mjesto i lizanje zamjenjuje grickanjem. Naročito često je grickanje stopala i kandži, jer se tako s tih mjesta odstranjuje prljavština. Ovaj komplicirani slijed čišćenja tjela razlikuje se od čišćenja što ga obavljaju druge životinje. Tako npr. štakori i miševi upotrebljavaju čitavu prednju nogu dok timare svoju glavu, a mačka upotrebljava samo jednu stranu same šape i dio podlaktice. Glodavci sjednu na stražnje noge i timare se upotrebljavajući istovremeno obje prednje noge, dok mačka upotrebljava naizmjenično lijevu i desnu nogu naslanjajući tijelo na ovu nogu koja momentalno nije u upotrebi. Ljudii rijetko zpažaju razlike. Međutim svako pomnije promatranje životinja dok se timare pokazuje da svaka vrsta obavlja taj posao na način koji je karakterističan samo za nju .