Mongolski gerbil

Mongolski gerbili, poznatiji kao pustinjski skočimiševi su vrlo plahe životinje. Potjeću iz mongolske pustinje Gobi. Naći ih se može u sjevernom dijelu Afrike, jugozapadnom dijelu, te u stepama i pustinjama srednjeg dijela Azije. U nekim dijelovima (pustinje i stepe srednjeg dijela Azije) se temperatura zimi spušta ispod ništice, stoga im je cijelo tijelo prekriveno dlakom. Životni vijek im je 3 - 4 godine, no mnogi znaju doživjeti i više. Naravno, u prirodi rijetko dožive toliko godina (grabežljivci...). Narastu do dužine od 12cm, te rep do 10cm. U prirodi žive u grupama, najčešće pod zemljom. Najsretniji su kada ih je više. Ukoliko držite samo jednog skočimiša, on će vjerojatno biti nesretan (no to ne znaći da uopće neće biti sretan!).

Mongolski gerbili puno su inteligentniji od hrčaka. Ako slučajno imate iskustva i s hrčcima, kao i sa gerbilima, to ste zasigurno primijetili. Oni su vrlo radoznale životinje. Rijetko grizu, stoga se njihovih zubića gotovo niti ne trebate bojati. Za razliku od hrčaka, ne spavaju „pola dana“. Oni spavaju 2-3 sata, pa su toliko budni, pa onda sve ispočetka. Nikada ih nemojte hvatati za rep. Nažalost, on lako može otpasti. On je povezan s kralješnicom, te ako otpadne, gerbili mogu umrijeti. Njihove stražnje noge duže su od prednjih (poput klokanovih).
Kupanje u pijesku

Mongolski gerbili vole se kupati u pijesku. To im je urođeno, jer se u pustinji teško može naći voda kojom bi se kupali. Gerbili koristi pijesak kako im krzno ne bi bilo masno. Masno krzno nema dovoljno dobru izolaciju.

Obilježavanje

Mongolski gerbil na trbuhu ima mali dio gole kože, koji se nalazi iznad pupka. To je mirisna žlijezda. Mužjak će se redovito trljati uz sve predete u kavezu, ili uz druge gerbile. Miris se koristi kako bi gerbil prepoznao pripadnike svoje grupe, te kako bi obilježio svoj teritorij. Uljani iscjedak mi ne možemo osjetiti – ne možemo ga pomirisati, i zato nam gerbili nemaju mirisa. I muški i ženski gerbil ima mirisnu žlijezdu, no ženska je manja.

Hijerarhija

U grupi Mongolskih gerbila uvijek postoji jedan dominantan par. Samo će taj par dobiti mlade, ostali parovi neće. Dominantni mužjak se neće pokušati pariti s ostalim ženkama u grupi, jer one nemaju ciklus – dok god je prisuta dominantna ženka. Ostali mužjaci u grupi željet će se pariti s dominantnom ženkom, no dominantni mužjak će to u većini slučajeva spriječiti. Dominantni mužjak također održava hijerarhiju u grupi. Kada on oslabi ili umre, zamijenit će ga najjači gerbil. Kod ženki je isto.

Komuniciranje

Mongolski gerbili ne mogu pričati kao ljudi, no to ne znači da međusobno ne mogu komunicirati. Svoje osjećaje i svrhu mogu pokazati neverbalnom komunikacijom. Oni održavaju vezu s ostalim gerbilima pomoću visokog skvičanja koje mi gotovo ne možemo čuti. Mlađi gerbili prave glasniji zvuk koji mi lakše možemo čuti. Kada odrasli gerbil ispusti glasan zvuk može značiti da se igra, da ga je strah, ili da je seksualno uzbuđen.

Udaranje

Tipična karakteristika Mongolskih gerbila je udaranje. Oni čine ritmičan zvuk pomoću svojih stražnjih nogu iz dva razloga. Jedan razlog je da upozore ostatak grupe da su u opasnosti, a drugi razlog da su seksualno uzbuđeni. Čudesno je kako glasno i kako dugo mogu udarati. Mi ne možemo razlikovati ova dva udaranja, no gerbili mogu. Kada gerbil udara zbog opasnosti, svi drugi gerbili naglo nestanu u svoje brloge i druga skrovišta. Često tada i drugi gerbili počnu udarati. Kada gerbil udara zbog uzbuđenosti, ostali će gerbili u većini puta to ignorirati. Ako imate više kaveza s gerbilima, i jedan počne udarati, odmah će to učiniti i drugi. Mladi često imitiraju udaranje svojih roditelja, čak i kada nema opasnosti. Možete udarati svojim prstom – gerbili će često uzvratiti.

Govor tijela

Govor tijela je najvažniji način komunikacije Mongolskih gerbila:

POZRAV – Mongolski se gerbili pozdravljaju lizanjem usta jedan drugog; prepoznaju se po okusu sline. Drugi način je doticanje nosa.

MIROLJUBIVOST – Kada su mirni, sigurni da nema opasnosti, gerbili će se prati (pijeskom). Njušku, trbuh, leđa, i rep, držeći ga prednjim šapama.

UZBUĐENJE – Uzbuđeni gerbil skoči u zrak sa sve četiri noge. Ponekad se dva gerbila boksaju s prednjim šapama. Većinom je riječ o igri, no može biti i opasno.

STRAH – Kada je gerbil uplašen, sjedi uspravno, smrznut, sa prednjim šapama spojenim kao da se moli.

ZNATIŽELJA – Oni su znatiželjne životinje. Kada gerbil želi istraživati, sjest će uspravno, kao kada ga je strah, no biti će opušten. Glasat će se kroz nos, brkovi će drhtati, a glavu će pomicati naprijed-nazad.

ZAHTJEV ZA DOTJERIVANJEM – Kada gerbil želi da ga drugi čisti, kotrljat će se na leđima ispred drugog gerbila. Drugi gerbil rijetko će odbiti tu gestu. Ovo nije samo način kako bi se gerbil čistio, već kako bi održao dobre kontakte s drugim gerbilom. Kada se gerbili u grupama često čiste, znači da su odnosi odlični.

ŽELIM BITI SAM – Ljutit gerbil će njuškom odgurnuti drugog gerbila (ili Vašu ruku).

SPREMAN ZA BORBU – Kada se gerbili žele boksati, gurati će jedan drugog njuškom. Tada će započeti borba…

MIGANJE – Ovo je znak zahvalnosti, i pokazuju ga često kada dobiju poslasticu. Također, može označavati pokornost. Pokušajte sami – migajte gerbilu, možda uzvrati.

POZITIVNE STRANE
Gerbili imaju mnogo pozitivnih strana. S obzirom da su pustinjske životinje, razumno koriste hranu i vodu. Zbog toga, njihov urin ima slab miris (odnosno, nema ga), pa vlasnici ne moraju čistiti kaveze često kao drugim glodavcima (no bilo bi lijepo da to čine…).

Druga pozitivna stvar je ta što su gerbili neustrašivi. Pretpostavlja se da je to zbog malog broja grabežljivaca u njihovoj (prirodnoj) blizini ili zbog toga što ih ništa ne živcira (u originalu, kako bi Sugarbabesice rekle – push the button). Zbog toga, lakše je igrati se s njima, te na nove stvari reagiraju istraživanjem, a ne griženjem.

NEGATIVNE STRANE
Jedina negativna strana kod gerbila je njihovo neprestano grebanje i griženje. Zbog toga je nemoguće u njihovom kavezu imati plastični tunel. Ako se duže drže u plastičnom kavezu, ili će ga progristi, ili će ga toliko izgrebati, da neće vidjeti kroz njega (Moj je u plastičnom – ne grebe i ne grize. Ovdje možete pročitati o tome kako izbjeći grebanje/kopanje.).

POSEBNA NJEGA
Gerbili su vrlo tolerantni i nije im potrebna posebna njega (i opet - bilo bi lijepo da ju imaju). Mnoge knjige tvrde da gerbilima nije potrebna voda (poznato od nekud?), jer dovoljne količine mogu apsorbirati iz salate i sl. Laaaaž!

Gerbili se razlikuju od drugih glodavaca po nečemu. Za života, najčešće se pare samo s jednim gerbilom. Gerbil koji je odvojen od svog para možda se više neće pariti, a ponekad neće ni svog para uzeti natrag. Gerbili su monogamni, kao i ljudi (za razliku od ljudi – ja bih rekao).

Što je gerbil?
To je vrlo lijep mali glodavac. Zanimljivi su kao i vaš TV! Međusobno se zabavljaju igrajući se, boksajući, skakajući i penjajući.

Noćna životinja?!
Nikako!! Aktivni su kad se nešto oko njih miče. Oni su svjesni svakog vašeg pokreta i dolaze vas vidjeti kad prolazite.

Društveno?
Totalno društveni i sa djecom i sa odraslima. Grizu samo ako ih ozljedimo ili ako s njima grubo postupamo. Ali čak i onda su vrlo strpljivi.

Nikad ga ne držite samog
Ustvari, gerbili se moraju držat u paru. U grupama od dva ili četiri gerbila, živjet će sretno od tri do pet godina. Samoća ih čini prestrašenima, pa čak i agresivnima.

Ne volite štakore
Gerbil je totalno drugačija životinja. Njihov dlakav rep ih čini dopadljivijima ljudima koji ne vole mišje ili štakorske repove.

Za djecu
Je savršen mali kućni ljubimac. Nisu nervozni od čestog držanja u rukama i neće bit tužni ako ih ostavite same (ako su u paru).

Zaposleni ste??
Gerbil je pustinjska životinja i proizvodi malo izmeta i urina. Čišćenje je vrlo lako. Oni nikad neće imat miris poput hrčka, štakora ili miševa.
preuzeto sa: http://skocimis.tripod.com/