Na čelu svih papiga što se uzgajaju u našim kavezima, stoji jedna mala australska papigica. To je postigla u najvećoj mjeri svojom veselom naravi, inteligencijom i mogućnošću oponašanja ljudskog govora, kao i skromnim zahtjevima držanja. Ona je ustvari idealan kućni ljubimac jer traži vrlo malo da bude sretna, a ako je sretna može vam pružiti jako puno veselja i ljubavi. Domovina papigice tigrice je čitava unutrašnjost Australije i to uglavnom travom obrasle ravnice, gdje se ta ptica hrani sjemenjem trava. Papigice tigrice lete ravno i veoma brzo poput sokola ili lastavice, pa im let ne nalikuje letu ostalih papiga. Na tlu se kreću razmjerno dobro, a po grančicama se vješto penju.

Papigica tigrica ili prugasta papigica (Melopsitatacus undulatus) spada u male papige, ali zbog dugačkog repa izgleda veća nego što jest. Dugačka je 22 do 25 cm, raspon krila mjeri joj 26 do 27 cm, duljina krila 9 cm, a rep gotovo 10 cm. Lik te papigice izvanredno je dražestan, tijelo vitko, gornji dio kljuna gotovo okomito povučen prema dolje i izvučen u šiljak koji daleko prelazi donji dio kljuna. čelo, gornji dio glave, i područje oko donjeg dijela kljuna su sumporno žuti, a sa strane ih omeđuju i ukrašavaju četiri žarkomodre pjege. Dio uz uši, stražnji dio glave, plašt, ramena i veći dio pokrivnih pera krila, obojeni su zelenkastožuto, a svako je pero ukrašeno sa četiri tanke crne poprečne pruge. Stražnji dio leđa, trtica i gornja pokrivna pera repa, te podbradak, divno su travnatozeleni. Letna pera i njihova pokrivna pera su mračno zelena. Oči su blijedožute, kljun rožnatožut, na korijenu zelenkastosiv, pokljunica gornjeg kljuna tamnoplava, noge plavičastozelene. Ženka je nešto manja, a od mužjaka se razlikuje time što joj mrlje na bradi nisu tako velike i što je pokljunica redovito sivozelena. Daljim razvojem i genetikom uzgojen je čitav niz novih boja.

Ptice se lako pripitomljavaju, naravno uz puno ljubavi i strpljenja. Što više provodite vremena s pticom, to će se prije pripitomiti i to će vas više zavoljeti. To pravilo vrijedi osobito u prvim tjednima i mjesecima života u vašem domu. Pričajte s vašom ptičicom što više i što češće, izbjegavajte nagle pokrete ruku i tijela u blizini kaveza kao i hvatanje bez prijeke potrebe. Razmišljajte o tome da ptica i dalje ima svoje instinkte i da joj je prvi instinkt u slučaju opasnosti bijeg ili ugriz. Uz strpljenje i ljubav, Vi i Vaša ptica možete postati pravi uigrani tim.

preuzeto sa: Sve o papigama, zoo planet

one su mi baš slatke !
isto imaju ljepe bole...

Pošto sam ja od svih ptica imala samo tigrice i fora su mi kako znaju naučiti pričati! Jednom smo kod nas čuvali tigricu od tatinog prijatelja i ona je po cijele dane ponavljala svoje ime, adresu i broj telefona jer je bila na nepoznatom teritoriju!

ajd, bar zna di živi pa bi je mogli vratit ak se izgubi....