U divljim uvjetima, borbe mačaka veoma su rijetke, jer tamo ima više nego dovoljno slobodnog prostora. Međutim u gusto naseljenim urbanim i suburbanim zonama, teritoriji mačaka se previše prislanjaju jedni uz druge, a ponekad se i prepliću. To ima za posljedicu brojna trvenja i ozbiljne mačja dvoboje, pogotovo među mužjacima. Ovi dvoboji ponekad završe smrću jednog od protivnika.
Glavni cilj svake mačke koja napada je da zada protivniku smrtonosni ugriz u grlo i to sličnom tehnikom koju primjenjuje kada ubija plijen. Međutim budući da su protivnici obično više-manje jednako veliki i teški, do ovog smrtonosnog ugriza rijetko kada dođe. Zapravo čak se i najkukavičnija mačka brani u stanovitoj mjeri. Zbog svega toga je ugriz u grlo gotovo nemoguće ostvariti.
Treba s ovim u vezi voditi računa o jednoj važnoj okolnosti. Naime, čak i "najpomamniji" dominantni mačak boji se posljedica "posljednje očajničke obrane" svog inferiornog protivnika. Stjeran u kut, slabić će pokušati sve samo da bi se spasio. Mahat će šapama, koje su naoružane oštrim pandžama i možda povrijediti nadmoćnog protivnika tako da posljedice te ozljede mogu ozbiljno ugroziti buduće lovačke uspjehe pobjednika, pa time i sam njegov opstanak. Zato, kad jednom započne borba, čak i najagresivniji napadač osjeća mješavinu straha i agresivnosti.
Tipična borba mačaka izgleda ovako: dominantna životinja spazi rivala i počne mu se približavati zauzevši veoma karakterističnu pozu prijetnje, tj. hodajući s potpuno ispruženim i ukočenim nogama tako da izgleda veća nego što je ustvari. Ovaj se učinak pojačava tako da se nakostriješi dlaka na leđima. Budući da je krzno mačke duže na stražnjem dijelu tijela, silueta leđa se uspinje prema repu što daje mačku, koji je krenuo u napad, siluetu koja je sušta suprotnost čučećoj silueti slabijeg protivnika, koji spušta stražnji dio tijela prema zemlji.
Sa stražnjom stranom ušiju, okrenutom prema naprijed i s mnogo režanja, mijaukanja, psikanja i raznih drugih borbenih zvukova, napadač se polagano kreće prema naprijed pazeći da na vrijeme zapazi svaku iznenadnu reakciju očito uplašenog protivnika. Zvukovi koje ispušta napadač zapanjuju svojom agresivnošću i teško je razumijeti zašto su neki ljudi proglasili ove potpuno agresivne zvukove mačkovim "ljubavnim pijevom". Trebalo bi se zapitati kako izgleda ljubavni život tih ljudi. Razumije se da ovo glasanje nema nikakvu vezu s mačjim udvaranjem.
Kad se napadač već jako približio protivniku, on izvrši čudan ali veoma karakteristiačn pokret glavom. Približivši se protivniku na odaljenost odprilike jednog metra, napadač malo podigne glavu, a onda ju nagne na jednu stranu, neprestalno fiksirajući protivnika pogledom. Zatim učini polagani korak naprijed i nagne glavu na drugu stranu. Ovo se ponekad ponovi nekoliko puta i pobuđuje dojam kao da se zapravo radi o prijetnji ugriza u grlo, jer je glava nagnuta u položaj za ujedanje, kao da napadač želi saopćiti protivniku: "Evo što te čeka!" Drugim riječima, napadač izvrši "kretnju kojom se objavljuje namjera", a u ovom slučaju namjera da se izvrši napad. Ova je kretnja tipična za čitav mačji rod.
Ako se sretnu dvije mačke jednakog ili istog statusa i počnu prijetiti jedna drugoj, nakon onog što smo maloprije opisali slijedi razdoblje "pat-pozicije" u kojoj obje mačke vrše jedanko neprijateljsko približavanje ponašajući se kao da su jedna drugoj slika u ogledalu. Što se više približavaju jedna drugoj to su polaganije i kraće njihove kretnje. Najzad se obje ukoče u pat-poziciji, koja može potrajati nekoliko minuta. Čitavo to vrijeme one ne prestaju urlikati, zavijati i režati plašeći tako jedna drugu, iako ni jedna strana nije spremna kapitulirati. Ponekad se dogodi da se jedna od druge odvoje nevjerojatno polaganim pokretima. Povećati brzinu tih kretnji povlačenja značilo bi priznati vlastitu slabost, što bi odmah izazvalo protivnika da napadne, pa se iz toga razloga – dakle, da bi sačuvali status – protivnici moraju povlačiti gotovo neprimjetnim kretnjama.
Ako se ove prijetnje i protuprijetnje izrode u ozbiljnu borbu, ona započinje tako da jedan od protivnika izvrši skok u pokušaju da zubima uhvati protivnika za vrat. Protivnik reagira tako da se munjevitom brzinom okrene (povlači se) i brani zubima, dok istovremeno zamahuje i udara prednjim šapama, te se hvata prednjim nogama za tijelo protivnika i divljački ga grebe snažnim stražnjim nogama. To je faza u kojoj doslovno "frca dlaka" . Dvije se životinje tada valjaju po zemlji, grizu jedna drugu, grebu pandžama uz neprestalno zavijanje i urlikanje.
Ova faza ne traje dugo jer je isuviše intenzivna. Protivnici se brzo razdvoje i opet zauzmu pozu prijetnje fiksirajući jedan drugog i režeći. Napad se zatim ponovi, možda čak nekoliko puta. Borba traje sve dok jedan od protivnika ne odustane i to pokaže tako da ostane ležati na zemlji s ušima priljubljenim uz glavu. Pobjednik tada obavi jednu veoma karakterističnu radnju: okrene se prema protivniku pod pravim kutem, a onda, s velikom koncentracijom, počne njuškati tlo kao da mu odatle dopire nekakav neodoljivo privlačan miris. Životinja se tako silno udubi u to njuškanje da se može dobiti pogrešan dojam da provjerava mirise kao kad je u "patroli". Međutim ovo je samo ritualni čin, izražavanje vlastite pobjede i nadmoći, kojim se poraženoj životinji poručuje da je njezina kapitulacija prihvaćena i da je borba završena. Poslije tog ceremonijala pobjednik dostojanstveno ode s poprišta, a kratko vrijeme nakon toga poprište napusti i poražena životinja.
Ne vode se ipak sve borbe s tako velikim intenzitetom. Blaži sukobi rješavaju se najčešće "zamasima šapa" prema protivniku. To su uglavnom sukobi bez prave ritualne borbe, koju smo upravo opisali.

Evo jedne scene kad se nađu dva mužjaka ...

vidila i učestvovala....i zaradila ugriz, ogrebanu nogu i cijepivo.

Inače se ne mješam u borbu mačaka ako nije moja mačka a ako se radi o mojoj to je druga stvar. Ako moja mačka gubi ja stižem u pomoć ili ih odmah prekinem radi svoje sigurnosti a i drugih! Kasnije ću ionako ja morati sanirati ozljede!

i radilo se o mom mačku al sam se ja našla u krivo vrijema u blizini.

Trebala si imati pomoćne predmetne u blizini samo onako za uplašiti, metla uvijek dobro dođe izgleda veliko a kad udariš ne boli!

ma problem je što je moj mačak bio u kući, a kod škuri je došao njegov največi neprijatelj(mačak koji mi je njegovog kolegu zadavio dok su bili mali) a ja sam taman prolazila pokraj i kak sam udarila po škurama tak je moj skočio na mene i ugrizo me ispod koljena, pa sam dva tjedna išla na previjanje.

Sada znaš kako je drugoj mački kada se potuku!

je baš ! sad znam da to nesmijem više radit ........

i nedavno se potukao ali sam ga ja spriječila jer je napao starog mačka kojeg ja ponekad hranim, al sam ovaj put drugačije postupila pa sam prošla bez ozljeda !

Bolje spriječit nego liječit, uvijek se može proći i gorje! Mojoj jednoj mači je bila razderana cijela koža ispod zadnje noge i preživila je, zaraslo joj je kao da joj ništa nije bilo a tako je gadno izgledalo.

Neki mačori samo misle kako se rasploditi i potuči se s nekim a usput nešto i udavit! Nakraju ti kada puštaš svoga mačka van moraš stalno biti kraj njega da ga neki nadobudni mačor ne napadne i dobije batina bezveze!

pa tak na kraju i ispadne , jer se on ni nesnađe a več ga neki mačor iznenadi. Jednom ga je poganjo pa se nije znao vrati t i nakraju am morala ići u potagu. I nađem ga u susjedovom dvorištu svog zbunjenog.

A tak ti je to, Sheli kada izađe van svi bježe jer sve živo istuče!