Evo još nešto o ježu...

Jež je idealna životinjica za one koji ne mogu ili ne žele držati kućnog ljubimca u kući a ipak je tu negdje oko kuće i ponekad ga čak i vidimo. Radi se naime o noćnoj životinji hirovite prirode i čudnovate građe. Vid mu je loš ali nije ni bitno jer se tako i tako kreće po noći gdje se oslanja na njuh. Zbog svog bodljikavog oklopa ima malo neprijatelja a najveći su mu lisica i jazavac u prirodi a pas u dvorištu. Glasa se čudnovato što podsjeća na dahtanje ili grebanje , puhanje ili pak vrištanje kao dječji plač .Krajem listopada jež se sprema za zimski san pa mu je dobro u vrt ako tu boravi staviti malo sijena ili slame kako bi si napravio gnijezdo za udobniji san .Zanimljivo je da za vrijeme zimskog sna leukociti iz krvotoka prelaze u stijenku želuca i crijeva kako bi zaštitili ježa od bakterija koje se razmnažaju u probavnom traktu. Sezona parenja ježeva traje upravo sada i sve do rujna. Ježevi su spolno zreli nakon godinu dana tj nakon prvog prospavanog zimskog sna. Ženka ježa nosi 30 dana a u jednoj godini može imati i do dva legla. U leglu ima u prosjeku 5-7 mladih.
Ježevi mogu na ljude prenijeti bjesnoću , slinavku i šap , leptospirozu pa zbog toga oprez. Ako vam jež dođe u dvorište ne ga odmah primati u ruke već ga ostaviti da se sam snađe ili ga staviti na lopatu te ga lagano prenijeti u šipražje ili kraj ograde od šiblja ako takva postoji u blizini. Životni vijek ježa je 5-10 godina.
Izvor: www.veterina-brestje.hr/

Pa sve životinje mogu neku određenu bolest prenijeti na ljude koja je prenosiva ne samo jež ali ako uzmeš malog ježa iz uzgoja i držiš ga u kući neznam gdje bi te bolesti pokupio osim ako ih kao mali nije imao!

ma znam, to sam našla dok sam istraživala po netu pa sam odma stavila. A uspjela sam nači da ima jedna vrsta ježeka koji se uzgaja za kućnog ljubimca, i mislim da se zove afrički "pygmy" jež, tak nešt al nisam ništa našla o njima.

Uspjela sam nači nešto o njima na engleskom pa sam se bacila na prijevod.
lat. : Atelerix albiventris
Afrički pigmejski jež

Opis:
Prosječna težina mu je oko 600 grama.Ovalnog je oblika i naspram drugih vrsta ima jako kratke udove pa mu je tijelo skroz spušteno na zemlji.Ova vrsta ima jako kratak rep.Dužina mu iznosi od 17-23 cm, kada je opušten, a kada se sklupča veličine je grapefruita.Bodljice su mu crne ili sive dok su mu vrkovi krem boje.
Ponašanje:
Ove životinjice vole samoču. Noćne su životinje pa preko noći može priječi i nekoliko kilometara.Nisu teritorijalne pa se tako drže podalje od drugih pygmya.Kada nanjuše neki miris koji njima odgovara uvaljaju se u njega da ga pokupe na svoje tijelo.I dan danas nije poznato zašto to rade ali se misli da ima neke veze sa zaštitom od drugih životinja.
Preko zime hiberniraju, a počinju sa hibernacijom u listopadu.
Hrana: Pygmyi su inače svejedi ali prije svega insektojedi.Hrane se najčešće bezkralješnjacima kao što su pauci i insekti, ponekad jede i manje krajlešnjake te male količine vegetacijskog bilje. Imaju visoku otpornost na Toxine, pa su po tome i poznati jer znaju pojesti i škorpiona ili zmiju otrovnicu a da im ništa nebude.

Životni vijek im je u divljini 2-3 godine, a u zatočeništvu znaju preživjeti čak 8-10 godina zbog bolje prehrane.

Najčešće se uzgajao u SAD-u ali od kad je zabranjen njihov uvoz iz Afričkih pustinja njihova je potražnja pala.



zna se nači i u drugoj boji.